Jedna je od najpopularnijih voćnih vrsta u svijetu koja potječe iz Kine, iako njeno obiteljsko ime Prunus persica sugreira da potječe sa područja današnjeg Irana. Najveći obujam proizvodnje breskve je u Europi gdje su Italija, Grčka, Španjolska i Francuska najveći proizvođači. Breskva u puni rod dolazi u petoj ili šestoj godini nakon sadnje, a plod donosi od 12 do 15 godina. U punom rodu prosječan prinos je 30 – 40 t/ha u dobrim agroekološkim uvjetima.
Proizvodnja bresaka i nektarina u Hrvatskoj je bila najveća 1983. godine s oko 1.700 vagona, dok danas iznosi između 200 i 500 vagona.
Klima
Breskva je jedna od najosjetljivijih voćnih vrsta, tako da plantaža ne bi trebala biti na mjestu koje je izloženo jačim mrazevima tijekom zime ili proljeća, kada su moguća oštećenja cvjetova i tek zametnutih plodova. Čimbenici kao što su količina padalina, preobilna rodnost, kao i neke karakteristike tla (propusnost i vodni kapacitet) mogu dovesti do nedostatka vlage i postati ograničavajući faktor u postizanju optimalne proizvodnje. Dodatno navodnjavanje može biti potrebno, posebno u kritičnim fazama razvoja cvijeta i ploda.
Jedan od važnijih čimbenika na koje treba obratiti pažnju je nagib i njegova geografska ekspozicija ili orijentacija nagiba. Parcele s južnom ili jugozapadnom ekspozicijom u proljeće se brže zagrijavaju i na taj način potiču raniji početak vegetacije, što se može negativno odraziti na prinose u slučaju čestih proljetnih mrazova. Na mjestima gdje su proljetni mrazevi česta pojava, izbor sjeverne strane predstavlja najbolje rješenje. Što se tiče prednosti, plodovi koji se uzgajaju na terenima usmjerenima prema zapadu dozrijevaju nekoliko dana prije ostalih, što omogućuje postizanje više cijene na tržištu.
Tlo
Breskva se može uzgajati na različitim tipovima tla, pod uvjetom da se za svaki tip koristi adekvatna podloga. Ipak, najbolji rezultati se postižu na propusnoj, pjeskovitoj ilovači čija je pH vrijednost 6,0 – 7,0. Ukoliko se sadi na plodnijim, obično teškim tlima, stabla mogu biti bujnija što ih čini osjetljivijim na oštećenja od zimskoga mraza, čime se prinos dovodi u pitanje. Vrlo je važno da tlo na kojemu se podiže nasad na podlozi vinogradarske breskve ne smije imati fiziološki aktivnog vapna iznad 5 %.
Kao priprema za sadnju preporuča se duboko oranje na 60 – 90 cm kako bi se razbio nepropusni sloj na tlima slabe drenaže. Nakon rigolanja potrebno je poravnati naore i površinu tanjuranjem pripremiti za sadnju.
Breskva (lat. Prunus persica) je biljka iz porodice Rosaceae. Porijeklom je iz Kine, a uzgaja se širom svijeta zbog sočnih plodova. U voćarskoj proizvodnji nalazi se na petom mjestu. U novije vrijeme sve se više proizvodi nektarina, koja je privlačnija i bolja od breskve. Nove sorte razvijaju se relativno brzo, svakih 15 - 20 godina se sortiment mijenja u korist sorti koje su boljeg okusa i bolje podnose manipulacije u berbi, sortiranju i prijevozu.
Bolesti i štetnici
Kovrčavost lista je najopasnija i najraširenija bolest breskve. Bolest oštećuje lišće koje opada već u lipnju. Uzročnik je gljivica čiji razvoj se sprječava prskanjem fungicidima u vrijeme bubrenja pupova. Kasnije prskanje ne pomaže, jer kada izbiju pupovi, gljivica prodire u list.
Šupljikavost lista napada list, plod i grančice. Prepoznaje se po tome što list u proljeće postaje šupljikav, a kod kasnijih zaraza ostaju nekrotirane pjege na listu, poput sačme. Budući da gljiva ulazi u dublje stanice tkiva grančica, kod jake zaraze grančice se suše i pojavljuje se smola. Potrebna je redovita preventivna zaštita prskanjem fungicidima.
Pepelnica je česta kod nas, osobito u toplijim krajevima. Napada mlado lišće, mlade izboje, pa se mladice i lišće suše. Napada i plodove koji se raspucaju i ne mogu dozrijeti. Prepoznaje se po lišću prekrivenom bijelom pepeljastom prevlakom, malo je usukan, kao i kod ostalih pepelnica.
Žilogriz je štetočina mediteranskog područja. Ciklus njegova razvoja traje dvije godine. Razvijeni kornjaši izlaze iz kukuljice u svibnju i lipnju i hrane se lišćem i mladim izbojima. U srpnju ženka odlaže jaja na tlo ispod krošnje, iz kojih se ličinke zavlače u tlo i grizu korijen voćke. Oštećenje korijena najprije uzrokuje sušenje vrhova grana, a kasnije i sušenje cijele voćke. Uspješna borba je moguća samo ako svi vlasnici voćnjaka u jednom mjestu provode zaštitu - tretiranje kemijskim preparatima tijekom svibnja i lipnja kada žilogriz polaže jaja.
Breskvin savijač jedan je od najopasnijih štetnika kod nas u posljednjih dvadesetak godina. Jako brzo se razmnožava - u tijeku jedne godine daje tri do četiri naraštaja. Posebno velike štete nanosi mladim nasadima gdje napadaju izboje mladica i ubušuju se u tkivo. Mjere borbe dosta su teške zbog velikog broja naraštaja u jednoj godini, a najdjelotvornije je zimsko prskanje radi uništavanja prezimljenih stadija, a posebno u vrijeme vegetacije kada leptiri odlažu jaja.
U jednoj godini može se pojaviti i do deset naraštaja lisnih ušiju. Uši razvijaju kolonije na debljim granama iz kojih sišu hranjive sokove, zbog čega se suše pojedine grane, pa i čitava stabla. Suzbijanje je obavezno, a obavlja se u kombinaciji sa suzbijanjem breskvina moljca.
Sva prava zadržana 2010. Internaut d.o.o.
Izrada i održavanje: