Radim...
Šljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia) je vrsta voća koja raste na drvetu, ima okrugli ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom u sredini. Šljive rastu kao srednje velika stabla, manje ili više bujna rasta. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u travnju, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju redovito i obilno obrezivanje.
Hrvatska ima komparativne prednosti u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, u vidu ekoloških uvjeta i kakvoće plodova. Osobitu kvaitetu pokazuje domaća sorta Bistrica koja je dobro poznata, ali je zapuštena u uzgoju.
Klima i tlo
Kakvoća ploda najviše ovisi o srednjoj temperaturi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su temperature tih mjeseci 18 - 20°C, onda su ta područja izvrsna za proizvodnju šljive. Naša šljivarska područja uglavnom imaju srednje temperature zraka oko 20°C, pa je upravo u tome tajna kakvoće hrvatske šljive. Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm oborina godišnje.
Šljivi najviše odgovaraju duboka, propusna, lagana i humusna tla bogata fosforom i kalijem. Idealna pH vrijednost iznosi 6,0 - 7,5, no tla koja sadrže više od 10 % vapna daju loše rezultate i mogu uzrokovati pojavu ferokloroze.
Berba
Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se, u načelu, kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu, a manjim dijelom kao stolno voće. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, pozorno, da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85% može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).
Bolesti i štetnici
Šarka šljive je najopasnija bolest, posebno kod sorte Bistrice. Ne može se suzbijati ni liječiti kemijskim preparatima. Bolest se prvo odrazi na plodovima - ranije padaju, imaju bljutav okus i nisu za preradu. Kasnije, nakon nekoliko godina, iscrpljena stabla se osuše. Najsigurnija mjera borbe je sadnja zdravih i nezaraženih sadnica otpornijih sorti, te krčenje zaraženih sadnica. Sadnice s izdancima Bistrice ne bi se smjele saditi.
Plamenjača je bolest lista koja napada u osobito kišnim godinama. Na lišću se pojavljuju prvo narančaste, a kasnije crvene pjege. Kod jakog napada plamenjače lišće opada prije vremena, zbog čega se iscrpljuje cijela voćka. Iduće zime voćka izmrzne, pa sljedećih nekoliko godina izostane urod. Suzbija se prskanjem fungicidima u proljeće.
Hrđa šljive također je bolest lista. Bolest se pojavljuje početkom ljeta u obliku sitnih nakupina, punih “prašine“, na naličju lista. Kasnije nakupine (pjege) postaju tamnije, a zbog oboljelog tkiva lišće otpada ranije. Suzbija se prskanjem fungicidima.
Rogač na šljivi je bolest koja u pojedinim godinama uzrokuje velike štete pretvarajući plodove u rogač. Zaraza nastupa ako je u doba cvatnje kišno i hladno vrijeme. Zaraza nastaje prije početka vegetacije, pa se uspješo sprječava samo prskanjem prije početka vegetacije.
Sušenje grana i trulež plodova (monilija) uzrokovana je gljivicom i lako je uočljiva. Kada je kišno ljeto, plodovi se raspucaju i tada se pojavljuje trulež na njima. Ta bolest nije nanosila neke posebne štete na šljivi dok nije uvedena sorta Stanley koja je vrlo osjetljiva. Zaraza napada list, grančice, grane i plodove. U doba cvatnje bolest uzrokuje sušenje cvjetova, lišća i vrhova grančica. Ako se ne provodi zaštita, oštećenja se prenose pa uzrokuju palež kore i stvaranje rak - rana na granama i stablu.
Šljivina štitasta uš najviše pogađa šljivu Bistricu (Požegaču). Voćke napada u proljeće kada ličinke sišu sokove iz grančica, a tijekom ljeta i iz lišća. Ljeti ličinke luče i mednu rosu, a u njoj se razvija gljiva čađavica, koja prekriva lišće i grančice pa voćke postaju crne, ili čađave. Najsigurnije je suzbijanje zimskim prskanjem, a dopunsko ljetnim, protiv mladih ličinki.
Šljivina crne i žuta osica napadaju mlade plodove zbog čega u doba zametanja može otpasti i do 80% plodova. Suzbija se prskanjem prije cvatnje ili neposredno prije padanja latica na cijetu. Ne smije se čekati potpuni završetak cvatnje.
Šljivin savijač, lisne uši i breskvin moljac također mogu nanijeti štete na nasadima šljive.
ISTAKNUTI ČLANOVI
Sva prava zadržana 2010. Internaut d.o.o.
Izrada i održavanje:
