Zbog svoga ugodnog okusa, velike hranjivosti i ljekovitosti, te višestruke mogućnosti uporabe spada među najomiljenije vrste povrća. Dvogodišnja je biljka zadebljalog korijena koja se uzgaja kao jednogodišnja. Iako postoje bijele, žute, grimizne i ljubičaste mrke, većina ljudi upoznata je samo s narančastom mrkvom. Smatra se da je prvi put pripitomljena na području Mediterana, Irana i Balkana. Ima izdužen korijen koji doseže dužinu do 80 cm, a kada se razvije većina lišća korijen se počinje zadebljavati. U Hrvatskoj je u 2010. godini proizvedeno 12.999 t paprike[1].

Tlo i plodored

Mrkvi odgovara blago kiselo do neutralno tlo, pH 5.5 do 7.0. Obrada tla mora biti kvalitetna uz obavezno duboko oranje do 40 cm dubine zbog postizanja mrvičaste strukture, a kako su korovi potpuno nepoželjni, u nasadu mrkve obavezno je primijeniti herbicid, koji se dodaje tlu prije sjetve. Nestrukturirana i teška, glinovita tla nepogodna su za kulturu jer stvaraju deformaciju korijena.  Posebno pogodna su strukturna i prozračna, tj. pjeskovita tla i aluvijalni nanosi uz odgovarajuću primjenu mjera navodnjavanja.

Mrkva se obavezno uzgaja u plodoredu. Kao prethodni usjevi najbolje joj odgovaraju vrste povrća obilno gnojene stajskim gnojem (krumpir, kupus, paprika, grašak). Kod nas mrkva može doći i kao druga kultura poslije ranog graška ili ranog krumpira.

Miješanje mrkve s crvenim lukom smanjuje napade mrkvine muhe; poriluk i bijeli korijen također imaju uspjeha u tome. Mrkve dobro rastu sa zelenom salatom, rotkvicama i rajčicama, te potiču rast graška. Ne vole anis i kopar.

Gnojidba

Količina gnojiva ovisi o kemijskoj analizi i teksturi tla. Gnojidba povećava prinos mrkve, a povoljno utječe na nakupljanje željeza i karotena u korijenu. Dušična gnojiva utječu na sadržaj vitamina A, a kalijeva povećavaju sadržaj šećera i vitamina C. Ako je tlo kiselo potrebno je unijeti vapna u količini 2-3 t/ha, što ovisi o stupnju kiselosti tla.

Tablica A10.[2] Iznošenje i preporučena količina gnojiva za očekivani prinos od 50 t u zaštićenom prostoru

Sjetva i njega nasada

Mrkva se može sijati od ranog poljeća, tj. od početka ožujka pa sve do polovice svibnja, ovisno o dužini vegetacije sorte i klimatskih uvjeta. Mrkva pripada grupi kultura koje trebaju dosta svjetla za svoj rast i razvoj. Kako sjeme sporo klija, temperature od 5-8˚C su dovoljne za nicanje, dok su optimalne 18-20˚C. Također, mrkva pripada biljnim vrstama koje moraju proći razdoblje niskih temperatura (jarovizacija ili vernalizacija) da bi prešle iz vegetativne u generativnu fazu.

Sjetva se vrši preciznim sijačicama za povrće u redove ili dvostruke trake na dubinu 1-1,5 cm. Razmak između redova je 35-40 cm, a razmaci unutar reda su 5-8 cm, dok je pri sjetvi u dvosrtuke trake razmak između traka 75 cm, a u traci 5-7 cm. Ranija sjetva pozitivno utječe na prinos korijena te na sadržaj karotena i šećera. Njega usjeva sastoji se u kultiviranju nasada, a kultivira se plitko u svrhu rahljenja tla. Važna mjera je i prorjeđivanje, koje se obavlja kada biljke imaju dva prava lista. Zalijevanjem se povećava prinos korijena, ali se mora paziti jer višak vode smanjuje sadržaj šećera u korijenu.

Vađenje i prinosi

Mrkva se vadi kada se korijen potpuno razvije i dosegne oblik i veličinu karakterističnu za pojedinu sortu. Za ranije sorte to je tijekom srpnja i kolovoza, a onih pune vegetacije od druge polovice rujna do sredine listopada. Prosječni prinosi korijena rane mrkve mogu biti (ovisno o sorti) od 25-35 t/ha, a za industrijsku preradu i čuvanje tijekom zime prinos može biti od 60-70 t/ha.

Štetnici i bolesti

Mrkvina muha je najozbiljniji problem. Privučene mirisom soka iz korijena njihove se ličinke ubušuju u korijenje koji postaju nejestivi, a listovi postanu smeđi. Siju se otporne sorte na rijetko, prorjeđuje tijekom vlažnih dana, a zahvaćeni korijeni odmah vade i uništavaju. Budući da ovi štetnici ne lete visoko mrkva se može uzgajati pod pokrivalom, na povišenim gredicama ili kutijama. Korijenove i lisne uši također mogu biti problem.

[1] izvor: www.dzs.hr

[2] Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Osijek, 2009., Poljoprivredni fakultet u Osijeku