Dunja je biljka koja je porijeklom s područja Bliskog istoka, a danas se može naći u zemljama Sredozemlja i sjeverne i južne Europe. Spada u biljke iz porodice ruža, što znači da je blizak srodnik jabuke. ipak nema sjaj jabuke ili delikatnost kakija. Blijedožute je boje, kora je posuta mekom paperjastom patinom, trpka okusa i iznimne tvrdoće, a uz to i neskladnog kvrgavog oblika. Jedina stvar kojom se ističe je ugodan karakteristični miris.

Na portugalskom jeziku naziv za dunju je marmelo, odakle potječe naziv za marmeladu, koja se izvorno radila od dunje. Dunja kuhanjem prelazi u marmelade, džemove, služi kao prilog pečenju, samostalan lagani desert, čak se može napraviti i sir od dunje - cijenjena povijesna slastica, posebice na području Mediterana i Bliskog Istoka.

Klima i tlo

Najviše joj odgovaraju lagana tla i topliji položaji. To što je dunja redovito prisutna u mediteranskim područjima ne znači da se ne može uspijevati i u hladnijim, kontinentalnim uvjetima. Pošto je stablo dunje vrlo prilagodljivo različitim uvjetima uzgoja, bez većih poteškoća može izdržati i visoke ljetne kao i priličito oštre zimske temperature. lspitivanja su pokazala da dunja u zimskom razdoblju bez većih oštećenja može izdržati temperature od čak - 25° C. Međutim, puno su opasnije tzv. provocirajuće temperature, odnosno pojedinih godina zna se dogoditi da se nakon toplijeg siječnja i kraja veljače biljka na svojevrstan način "opusti" pa zbog nešto nižih temperatura tijekom ožujka dolazi do pozebe stabla.

Rezidba i gnojidba

Rezidba se treba obavljati svake godine, a najpovoljnije vrijeme za tu operaciju jest veljača. Rezidbu možemo ograničiti na rezanje grana koje urastaju u krošnju kako bismo je prorijedili te omogućili prozračnost i osvjetljenost krošnje. Ukoliko to ne obavimo, krošnja neće imati dovoljno svjetlosti pa se cvjetovi pojavljuju samo po vanjskom dijelu krošnje. Osim toga, grane su priličito elastične i lako se savijaju pod težinom plodova pa je rezidbom potrebno održavati rast i razvoj skeletnih grana. Kao i kod svake rezidbe, ne smijemo zaboraviti ni uklanjanje suhih i oštećenih grana.

Međutim, ukoliko želimo uživati u mirisnim plodovima dunje, stablo je potrebno i redovito gnojiti. Od gnojiva se koristi stajnjak i to svake treće godine, dok se mineralna gnojiva razbacuju prije kretanja vegetacije. Ustvari, gnojivo se razbacuje u jesen i to u količini od 20-30 kg po stablu. U tu svrhu koriste se NPK formulacije 7-14-21 ili 7-20-30, dok se prihranjivanje obavlja tijekom proljeća sa UREOM 46 %. Ukoliko nam nedostaje uree, a u zalihama imamo NPK 15-15-15, možemo ga razbacati u količini od 13-15 kg po stablu. Navedena gnojidba je karakteristična za godine u kojima se ne razbacuje stajski gnoj.

Berba

Dunja je sezonsko voće dostupno od rane jeseni sve do siječnja. Berba započinje kada plodovi počnu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno žutu. Kod berbe je potrebno dosta pažnje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oštećena i nagnječena mjesta sklonija bržem propadanju. Ako se dunja bere za preradu bolje ju je brati dok nije poprimila potpuno žutu boju, jer će na taj način zadržati veću količinu pektina.

Sorte

Vranjska - najpoznatija i najkrupnija dunja kruškolikog oblika ploda

Bereczki - plodovi su vrlo krupni, zlatnožute boje i kruškolikog oblika

Champion - srednje krupni plodovi blago spljoštenog oblika, nalik na jabuku, izvrsna je za konzumaciju u svježem stanju

Leskovačka - jakog rasta, vrlo krupnog ploda, ali se mora brati prije nego dozri jer medo tada pocrveni