Jednogodišnja je biljka koja se uzgaja zbog mahuna, ploda najčešće okruglog ili plosnatog oblika, dužine 10 – 20 cm, te zelene ili žute boje. U svijetu se uzgaja na oko 725.000 ha s ukupnom proizvodnjom od oko 4,5 milijuna tona. Najviše se uzgaja u Kini, Indiji i Turskoj, a u Europi u Italiji i Španjolskoj.

U Hrvatskoj se uzgaja[1] na oko 3.600 ha godišnje s proizvodnjom od oko 8.000 t uz prosječan prinos od 2,2 t/ha, što je trostruko manje od svjetskog prosjeka.

Tlo

Agrotehnika, plodored, obrada tla i gnojidba isti su kao u proizvodnji graška, ali ako proizvođač sjemena za određenu sortu predloži tehnologiju proizvodnje, tada to treba i poštivati.

Potrebna su plodna, strukturna tla dobre drenaže i visokog sadržaja organskih tvari. Dobro podnosi lagano kisela tla čija je pH vrijednost 5,5 – 6,5.Teška, zbijena i kisela tla nisu pogodna jer onemogućuju razvoj kvržičnih bakterija na korijenu, a time i korištenje dušika iz tla.

Obvezno je uzgajanje u plodoredu. Nije preporučljivo uzgajati ga na istom mjestu 4 – 5 godina. Može se uzgajati iza gotovo svih kultura osim maunarki. Najčešće pretkulture su žitarice, a mogu biti i raniji hibridi kukuruza i krumpir. Zbog kratke vegetacije grah mahunar se može uzgajati i kao postrni usjev, a kako veže dušik izuzetno je vrijedan predusjev za većinu drugih povrtnih kultura.

Sjetva

Zbog osjetljivosti na niske temperature grah mahunar se sije kada se tlo na dubini 8 – 10 cm zagrije na 10 – 12^oC što je u kontinentalnim predjelima krajem travnja, a u mediteranskim dva do tri tjedna ranije. Kako ima reltivno kratku vegetaciju može se uzgajati kao postrni usjev sjetvom krajem lipnja, odnosno početkom srpnja.

Sjetva niskih sorti obavlja se pneumatskim sijačicama na dubinu 4 – 5 cm, s razmakom između redova od 50 cm i oko 5 cm unutar reda. Na taj način ostvaruje se sklop od oko 30 – 35 biljaka/m². Visoke sorte graha mahunara se zbog povinute stabljike uzgajaju uz oslonac. Zna se uzgajati i u združenoj sjetvi s kukuruzom, na sklopu upola manjem nego za uzgoj kukuruza u čistoj kulturi.

Berba

Niske sorte beru se jednokratno kombajnima u tehnološkoj zriobi. Ranijom se berbom dobivaju kvalitetnije mahune s manjim prinosom, dok se kasnijom berbom smanjuje kvaliteta mahuna. Prinosi pri takvoj berbi iznose 10 – 15 t/ha. Visoke sorte beru se ručno u više navrata kako dospijevaju u tehnološku zriobu, a prinos im je u pravilu dvostruko veći od niskih sorata.

Bolesti i štetnici

Pridržavanjem plodoreda i korištenjem zdravog, tretiranog sjemena sorata visoko tolerantnih na bolesti, a zbog kratke vegetacije, najčešće nije potrebno provoditi posebne mjere zaštite.

Antraknoza uzrokuje okruglaste, udubljene, tamnosmeđe pjege na izniklim supkama i stabljici, dok na listovima nastaju tamne izdužene crte. Bolest se može pojaviti i na mahunama zbog čega moguizgubiti tržišnu vrijednost.  Prenosi se zaraženim biljakama i sjemenom, a zaštita se vrši fungicidima. Moderne sorte uglavnom su otporne.

Masna pjegavost uzrokuje pojavu sitnih vodenastih pjega nepravilnog oblika koje kasnije posmeđe.  Javljaju se na listovima, stabljici i mahunama. Kao preventivna mjera vrlo je važan što širi plodored te tretiranje sjemena, a u slučaj pojave bolest tretira se fungicidima.

Od štetnika grah mahunar često napadaju zečevi i lisne uši koji se suzbijaju repelentom, odnosno insekticidima.

[1] Matotan, Z.: Suvremena proizvodnja povrća, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2004.