Jednogodišnja je biljka koja se uzgaja zbog jestivih mahuna i sjemenki. Porijeklom je iz srednje Amerike. Grah može biti različitih varijeteta i sorti: patuljasti, penjačica, a mahune plosnate, ovalne ili okrugle u presjeku, te zelene, žute, grimizne i šarene boje. Izuzme li se njegova osjetljivost na niske temperature, grah se relativno lako uzgaja. Čuvanje osušenih zrna je jednostavno pa je kao namirnica dostupan tijekom cijele zime.

Tlo

Grah raste na zaštićenim, sunčanim staništima s rahlim, dobro ocjeditim, plodnim tlom u koje su prethodne godine bile dodane organske tvari. U suprotnom, u kasnu jesen ili zimu prije sadnje potrebno je ukopati dobro razgrađene organske tvari. Biljke trebaju pH vrijednost 6,5 – 7,0,  po potrebi se u tlo dodaje vapno.

Nakon skidanja graha tlo je bogato dušikom pa se uzgaja kao predusjev mnogim biljakama, ali i kao međuusjev, najčešće s kukuruzom i bundevom.

Sjetva

Premda se sije u svibnju, tlo za sjetvu priprema se već u proljeće. Za uspješno klijanje ne sije se ako je minimalna temperatura tla ispod 10°C. Za ranu sjetvu ili tijekom hladna vremena 3 – 4 tjedna prije sadnje tlo se zagrijava crnom folijom. Sije se u slijedu, od sredine proljeća do sredine ljeta u rupe duboke 4 – 5 cm, međusobno udaljene 22 cm u svim smjerovima radi optimalnog uroda. Sorte penjačica trebale bi biti u dvostrukim redovima (15 cm) koji su udaljeni po 60 cm.

Tijekom sušnih perioda potrebno je dobro zalijevati. Biljke su posebno osjetljive na nedostatak vode kada se cvjetovi počnu otvarati, te kada mahune počnu bubriti. Tjedno zalijte s 13 – 18 l/m².

Berba

Bere se kada su mahune dugačke oko 10 cm, kada lako pucaju i kada se sjemenke još ne vide. Niske sorte dozrijevaju u prvoj polovici srpnja, a uglavnom se beru dva do tri puta tijekom dva tjedna. Visoke sorte beru se kasnije, a berba traje gotovo do prvih jesenskih mrazeva. Za maksimalan urod potrebno je brati redovito. Režu se škarama ili otkidanjem dok se drži stabljika, jer se biljke mogu lako izvući iz tla. Za suhe sjemenke ostavite mahune dok ne dozriju, odrežite biljku pri dnu, te sušite na otvorenom.

Štetnici i bolesti

Puževi balavnjaci, crna lisna uš i crveni pauk mogu uzrokovati nevolje. Siva plijesan i bakterijska masna pjegavost mogu biti problemi u vlažnim uvjetima. Najznačajnije bolesti graha koje utječu na smanjenje prinosa su bakterioze, posebice plamenjača, te mikoze i viroze. Kao kemijske mjere zaštite protiv bakterioza koriste se antibaktericidna sredstva i preparati na bazi bakra.

Od štetočina, na grahu se mogu pojaviti biljne uši i grahov žižak. Štete mogu uzrokovati gusjenice pamukove ili sovice. U tom slučaju, sa zaštitom treba početi na vrijeme, dok se ne razviju odrasli i ne polože jaja u mlade mahune. Najveće štete grahu čine grinje koje se razvijaju tijekom sušnih godina i visokih temperatura. Ako su grinje prisutne pojavljuju se srebrnastobijele pjege na licu lista, žutilo i sušenje prvo lista, a potom cijelih biljaka. Za suzbijanje se koriste akaricidi koji su učinkoviti ali samo pod uvjetom da se napad uoči na vrijeme. Efikasna mjera je i zalijevanje, ali grah se rijetko uzgaja uz navodnjavanje, premda se tada ostvaruju značajno viši prinosi.