Tayberry je relativno nova voćna vrsta. Nastao je križanjem maline i kupine na škotskom institutu Invergowrie 1962. godine. a ime je dobio po rijeci Tay u čijoj blizini je uzgojen. Plodovi su sočni, ugodnog, lagano oporog i aromatičnog okusa. Ukupni prinos po biljci u punoj rodnosti iznosi i do 4 kg, tj. do 24 t/ha. Plodovi su u skupinama od 5 do 7 plodova. Boja im varira od purpurno crvene do tamnoljubičaste. Rano dozrijevaju, već od početka lipnja, a berba traje uglavnom oko mjesec i pol dana. Kako je peteljka dosta privržena plodu koji je vrlo mekan, uporaba mehanizacije pri berbi nije moguća.

Klima i tlo

Tayberry raste na gotovo svim tipovima tla, iako najbolje uspijeva na osunčanom ocjeditom tlu koje sadrži dovoljnu količinu hranjivih tvari. Mraz nije problem jer kasno cvjeta, pa je pogodan za uzgoj na mjestima na kojima zbog mraza druge voćke ne uspijevaju.Također podnosi vrlo niske temperature tijekom zime, do čak -25^oC.

Uzgoj

Uzgoj na potpornim stupovima nije obavezan, međutim na taj način se povećava protok zraka između redova i tako smanjuje rizik od pojave bolesti. Najpraktičniji je uzgoj na žici. Sadnja ukorijenjenih sadnica obavlja se sredinom listopada dok je tlo još uvijek toplo i sadrži dovoljnu količinu vlage. Ovisno o načinu uzgoja sadi se na razmak 1.2, 3 ili 4 m između redova, te 1 m unutar reda. Nakon sadnje sadnice se prikraćuju na 25 - 30 cm visine kako bi korijen ojačao i pa tako dugoročno osiguravamo bolji rast, prinos i kvalitetu.

Zbog otpornosti na bolesti, posebno na kasnu žutu hrđu, i niskih zahtjeva za brigom tijekom godine, tayberry je vrlo obećavajuća vrsta za uzgoj.