Kivi je višegodišnja listopadna biljka,penjačica, dugih mladica na kojim su spiralno raspoređeni veliki tamnozeleni listovi. Izgledom je slična vinovoj lozi. Relativno je mlada voćna vrsta: počela se uzgajati u Novom Zelandu prije pedesetak godina, prije dvadesetak u Francuskoj, a nakon toga u Italiji i Grčkoj. U Hrvatskoj se naglo širi, posebno u primorskom području. Na mjestima na kojima postoje preduvjeti za uzgoj kivi se pokazao kao vrlo rentabilna kultura, naime u punom rodu u intenzivnom nasadu donosi oko 20 t/ha.

Plod je ovalan ili valjkasto duguljast prekriven pokožicom hrđaste boje s finim dlačicama. Meso ploda je svijetlozeleno, sočno, finog okusa i topivo u ustima, vrlo specifičnog mirisa koji podsjeća na osvježavajući miris trešnje, jagode, banane i ananasa zajedno.

Klima i tlo

Kiviju najbolje odgovara klima s vlažnim i toplim ljetima, gdje zimi temperature ne padaju ispod - 10°C. Moglo bi se reći da joj kod nas potpuno odgovara primorsko goranska klima, te posebne lokacije u kontinentalnom području gdje se uspješno uzgaja vinova loza, marelica i breskva. U vegetaciji (svibanj - rujan) potrebno je osigurati 800 - 1.000 mm oborina. Treba izbjegavati vjetrovita područja jer vjetar lako lomi mlade izboje i tako izravno utječe na rod.

Prema fizikalnim osobinama tlo treba biti lagano i propusno, optimalno toplo i stalno vlažno. Najpogodniji pH tla iznosi od 6,0 do 7,0. Na jako alkalnim tlima pojavljuje se kloroza.

Sadnja

Prije sadnje se uvijek postavlja uzgojna armatura na razmak između dvije voćke. Razmaci sadnje prilagođavaju se uzgojnim oblicima i ekološkim uvjetima. Na površinama na kojima se primjenjuje mehanizacijarazmak redova ciljano se prilagođava  mehanizaciji. Ako sadnja nije kvadratna za muške biljke treba povećati razmak u redu jer su te biljke bujnije zato što ne daju rod. Raspored muških biljaka kao oprašivača može biti takav da na jednu mušku pripada različit broj ženskih biljaka. Približan omjer koji bi se trebao postići iznosi 1:5 do 1:8. Kivi se sadi  u rupe 40 x 40 x 40 cm, u mediteranskom području u jesen, a u kontinentalnom području u proljeće.

Berba

Kivi je fiziološki zreo kada dostigne 7 - 8 % suhe tvari (izmjereno refraktometrom), što je kod nas uglavnom krajem listopada i početkom studenoga. Za kućnu uporabu berba se može obaviti kasnije, ali obavezno prije pojave jesenjih mrazova. Bere se tako da se peteljka odreže tik uz plod. Plodovi se slažu u sanduke jabučare ili plitke letvarice. U običnim skladištima može se očuvati do dva mjeseca, a u hladnjači s kontroliranom atmosferom (temperatura 1 -2°C, relativna vlažnost zraka 90 - 95 %, CO₂ 3 % i O₂ 3 %) oko pet mjeseci.

Bolesti i štetnici

Siva plijesan napada cvjetove, mlade plodove i listove, pa svi brzo otpadaju sa stabla. Truljenje korijenova vrata napada korijenov vrat,a zatim se širi prema korijenu i stablu. Kod jače zaraze cijela se voćka osuši. Pri podizanju nasada treba izbjegavati vlažna i teška tla. Korijenov rak je bakterijska bolest koja se pojavljuje na korijenovom vratu pa prelazi na korijen. Najsigurnija borba protiv te bolesti je sadnja zdravih sadnica. Kivi napadaju još neki štetnici, poput dudove štitaste uši, savijača i nematoda. Zaštita se prilagođava načinu života i razvoja bolesti i štetočina.