Grm ribiza je uspravan, dostiže do 2 m visine. Može živjeti i roditi 20 godina i dulje. Razvija razmjerno jak korijenov sistem, plitko iznad površine. Stablo je sivkasto-smeđe do crne boje. Cijela biljka crnoga ribiza – stablo, list i plod – ima karakterističan miris. Lisna površina je, prema sorti, manje ili više sjajna; na naličju crnog ribiza nalaze se žućkaste žlijezde specifičnog mirisa. Cvjetovi su skupljeni u grozd, zvonasti, dvospolni. Plod je boba, okruglasta ili slabo spljoštena, obavijena glatkom kožicom, dok boja ovisi o sorti.
Najveći proizvođači ribiza u Europi su Engleska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Danska, Švedska, Norveška, Švicarska i Austrija. U Europi je oko 30.000 ha pod ribizom, s prosječnim urodom od 3 do 6 t/ha, dok je kod nas prinos oko 1,6 t/ha.
Klima i tlo
Ribiz je podrijetlom iz hladnijeg i humidnog klimata. Uspijeva u umjerenoj klimi sa srednjom godišnjom temperaturom od 8˚C i srednjom ljetnom 14-20˚C. Otporan je na niske temperature i mraz, a osjetljiv na sušu i visoke temperature.
Najbolje uspijeva na slabo kiselom (pH 5,5-6,5), dubokom, srednje teškom strukturnom tlu, bogatom organskim tvarima, propusnom na vodu, ali ipak sposobnim zadržati vlagu za prehranu ploda u ljetnim mjesecima. Izrazito plitka i pjeskovita i zaslanjena te barska tla nisu prikladna za uzgoj.
Sadnja
Prije sadnje najvažnije je dobro pripremiti tlo - dobro ga izrigolati, unijeti dovoljnu količinu hraniva i osigurati organsku tvar. Crni ribiz lako se razmnožava jer se sadnice mogu proizvoditi reznicama, položnicama, nagrtanjem, dijeljenjem grma i cijepljenjem. Za podizanje nasada ipak preporučamo nabavu sadnica iz ovlaštenog rasadnika kako bi se osigurala autentičnost sorti koje se kupuju. Sadnja se odvija isključivo u jesen jer vegetacija počinje vrlo rano pa bi se proljetnom sadnjom izgubio onaj prvi, najintenzivniji prirast. Sadi se u pripremljene rupe veličine 40 x 40 cm na dubinu oko 5 cm dublju nego što su bile posađene u rasadniku, tako da račvasti dio, kada sadnica ima dva ili više ljetorasta, bude ispod tla.
Tablica 1.[1] Razmaci sadnje za crni ribiz prema uzgojnim oblicima
|
Uzgojni oblik |
Najrjeđe |
Najgušće |
Najčešće |
Kom/ha |
|||
|
Red od reda |
U redu |
Red od reda |
U redu |
Red od reda |
U redu |
||
|
Grm u kvadratnoj sadnji |
3 m |
3 m |
2 m |
2 m |
2,5 m |
2,5 m |
1600 |
|
Grm u pravokutnoj sadnji |
3 m |
2 m |
2,5 m |
1 m |
2,5 m |
1,5 m |
2666 |
|
Plošni grm |
3 m |
1,5 m |
2,5 m |
0,8 m |
2,5 m |
1 m |
4000 |
|
Živa ograda |
3 m |
1,5 m |
2,5 m |
0,8 m |
2,5 m |
1 m |
4000 |
Vrste ribiza po gospodarskom značenju
- golih grana - ribiz
- bodljikavih grana - ogrozd
Vrste ribiza prema boji ploda
- bijeli ribiz
- crni ribiz
- crveni ribiz
Berba
Ribiz počinje roditi u 3. godini, a puna mu je rodnost od 5. do 15. godine. U nas sazrijeva krajem lipnja i početkom srpnja; zrenjem se povećava težina i količina šećera, a snižava količina vitamina C. Plodovi se beru kada sazriju, kad bobice dobiju arakterističnu boju, miris i okus. Ipak, ne smije se dopustiti da plodovi prezriju. Pojedina sorta uglavnom sazrije odjednom, pa se i berba provodi odjednom. Bere se u grozdovima i odmah sprema u košare ili gajbe u kojima će se otpremiti. U zemljama s tradicionalnom proizvodnjom on se za preradu bere posebnim strojevima - tresačima.
Esencija iz lista crnog ribiza efikasno djeluje na rad bubrega, pospješuje lučenje urina i čisti krv. Čaj od lista ribiza pomaže kod povećanog tlaka, skleroze, opterećenosti krvnog sistema poslije pretjerivanja u jelu i piću. Koristi se protiv vodene bolesti i bolesti mjehura. Druga vrsta čaja (protiv zglobobolje i reumatizma) koristi se i kod zatvora, slabe probave, migrene, otečenih krajnika i promuklosti.
Bolesti i štetnici
Hrđa redovito napada ribiz pa se u proljeće na naličju lista pojavljuju narančasti sorusi koji su ispunjeni sporama. Oboljelo lišće se suši i opada, a pri jačem napadu hrđe ribiz može u potpunosti ostati bez lišća.
Antraknoza se razvija u proljeće preko spora na otpalom prošljogodišnjem zaraženom lišću. Prepoznaje se po sitnim tamnosmeđim pjegama okruglastog oblika. Kod jačeg napada pjege se spajaju pa se lišće suši i opada, pa bolest može prijeći i na peteljke i plodove. Kako je izvor zaraze oboljelo prošlogodišnje lišće, straije lišće treba prskati u rano proljeće.
Pepelnica ribiza razvija se na isti način kao i na ostalim kuturama. Pojavljuje se u rano proljeće na lišću, a prepoznaje po pepeljastoj prevlaci koja kasnije potamni. Osim lišća napada mladice i plodove.
Ribizova zelena uš jevlja se u rano proljeće kada napada vrhove mladica i siše sokove, zbog čega se zaustavlja njihov razvoj. Javlja se kao i ostale lisne uši, u više naraštaja sve do početka ljeta.
Gusjenice ribizove staklokrilke prodiru u ljetorast, grizu srž i stvaraju hodnike u drvetu, pa se izboji suše. Kod jačeg napada mogu prouzročiti vrlo velike štete.
[1] Brzica, K.: Voćarstvo za svakoga, Agroznanje, Zagreb, 2002.
Sva prava zadržana 2010. Internaut d.o.o.
Izrada i održavanje: