Krastavac je jednogodišnja biljka koja pripada porodici tikvenjača. Uzgaja se kao salatni krastavac na otvorenom polju i u staklenicima i plastenicima, te kao industrijski (kornišon za kiseljenje). Za prehranu ljudi koriste se mladi plodovi čije se sjeme nalazi u početnoj fazi razvoja. Plod krastavca je cilindrična i često svinuta boba, najčešće bradavičaste ili bodljste površine. Boja plodova je od svijetlozelene do tamnozelene.

U Hrvatskoj se krastavac uzgaja na oko 5.500 ha na otvorenom polju s prosječnim prinosom od svega 7,4 t/ha. U zaštićenom prostoru prinos se kreće od 25-40 kg/m². U 2010. godini u Hrvatskoj je proizvedeno 10.894 t krastavca[1].

Uvjeti uzgoja

Za razvoj na otvorenom polju potrebna je srednja dnevna temperatura veća od 15˚C, dok je optimalna 25-27˚C. Cvatnja započinje pri temperaturi 15-17˚C, a oprašivanje je najbolje na temperaturama 18-21˚C. Od dana zametanja plodova do berbe treba proći 30-40 dana. Brzina rasta pojedinih plodova ovisi o broju plodova na biljci. Za rast i razvoj treba dosta vlage, kako u tlu, tako i u zraku. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti 85-90%, što je teško postići u vanjskim uvjetima. U početku su zalijevanja rjeđa i s manjim količinama vode, a poslije, naročito u vrijeme plodonošenja i berbi, zahtijeva svakodnevno zalijevanje, dok količina vode ovisi o vrsti tla i načinu uzgoja.

Tlo i plodored

Za kulutru krastavca najbolja su duboka, plodna i rastresita tla, bogata organskim tvarima, neutralna ili slabo kisela (pH 6.5). Teška, hladna, zbarena i jako kisela tla ne pogoduju kvalitetnom uzgoju ove kulture. Obrada tla počinje u jesen i to dubokim oranjem, a pred sjetvu ili sadnju po potrebi se kultivira. Krastavac je dobra pretkultura za rajčicu, kupus i papriku. Krastavci za otvoreno odlično napreduju u sjeni kukuruza ili suncokreta, a uspijevaju i uz grah i grašak, ciklu ili mrkvu. Krastavci koji se penju dobro se oslanjaju na kukuruz šećerac i grah.

Gnojidba za uzgoj na otvorenom

Za sklop 30.000-40.000 biljaka/ha i prinos 35-45 t/ha potrebno je izvršiti temeljitu gnojidbu i prihranu prema preporuci stručnjaka na temelju kemijske analize tla. Za prosječnu gnojidbu prije sadnje i tijekom uzgoja potrebna su hraniva prikazana u tablicama Prije sadnje i Poslije sjetve

Prije sadnje

Potrebne količine hraniva (kg/ha)
N	P₂O₅	K₂O	CaO
150	160	300	65

 

Poslije sjetve (sistem kap po kap)

Mjesec poslije sjetve	Period uzgoja	Zahtjevi za pojedinim elementom (kg/ha/mjesec)
		N	P₂O₅	K₂O
1	Loza, list, cvjetovi	30	30	20
2	Puna cvatnja i plodonošenje	60	30	90
3 do kraja	Puni rod i berba	60	30	90
Ukupno		150	90	200

 

Sjetva, sadnja i njega nasada

Kao glasni usjev sije se krajem travnja, a kao postrni tijekom lipnja. Sije se na većim površinama pomoću sijačica, a na manjim ručno u redove ili kućice. U redove se sije na 80-100 cm razmaka između redova i 20-30 cm u redu. Kornišoni se siju gušće, a količina sjemena ovisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha. Ako se proizvodi rani krastavac sjetva se obavlja u toplim plastenicima 30-40 danna prije sadnje na stalno mjesto.

Bolji način proizvodnje jest proizvodnja na crnoj polietilenskoj foliji. Tlo ispod folije brže se zagrije, što omogućuje brže nicanje i bolji razvoj biljaka. Folija sprječava rast korova, a oblikovani su plodovi čisti jer se većina nalazi na foliji. Biljke nisu u izravnom dodiru s tlom pa su manje izložene infekciji bolestima koje se nalaze u tlu. Folija za uzgoj krastavaca navećim površinama postavlja se polagačem folije ili ručno, a istovremeno s polaganjem folija mogu se ispod folija postaviti i perforirane cijevi za kasnije navodnjavanje po sustavu kap po kap. Za sjetvu na većim površinama koriste se pneumatske jednoredne ili višeredne sijačice, koje u jednom prohodu buše rupe i siju po 3-4 sjemeke na podešeni razmak od 30 cm i dubinu od 2 cm. Za sjetvu 1 ha takvim načinom sjetve potrebno je 1,5-1,8 kg sjemena, čime se u berbi osigurava sklop od 4-6 biljaka/m².

Najsigurniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi, uzgoj je na armaturi. Zbog bolje prozračenosti biljaka na armaturi manji su problemi s bolestima, plodovi su čisti, a berba lakša. Za armaturu se koriste stupovi visoki 2 m, povezani žicom na koju se učvrsti vezivo ili se između stupaca razapne plastična mreža po kojoj se biljka uspinje, a ukopaju se tako da ima je vrh 150-180 cm iznad tla. Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovito skidati zaperke, u protivnom lisna masa i viježe prerastu što dovodi do smanjenja prinosa. Uz redove biljke treba postaviti cijevi za navodnjavanje te redovito 2-5 puta tjedno navodnjavati. To prvenstveno ovisi o vrsti kultivara i vremenu sadnje.

Berba i prinos

Krastavci za otvoreno dozrijevaju od sredine ljeta do rane jeseni. Krastavci za industrijsku preradu beru se svaki dan. Krastavci koji se uzgajaju za preradu te neki od njih prerastu mogu se podijeliti u klase prema veličini. Tržišnu vrijednost imaju plodovi do dužine 12 cm.

Prvu klasu čine plodovi dužine 3-6 cm, promjer 2 cm i prosječne težine 10-12 g, drugu klasu čine plodovi dužine 6-9 cm, promjera oko 3 cm i prosječne težine oko 40 g, a treću klasu plodovi dužine 9-12 cm, promjera oko 4 cm i prosječne težine 80-100 g.

Berba se obavlja ručno, a samo je na većim površinama mehanizirana ili polumehanizirana. Prinosi plodova krastavca za industrijsku preradu mogu biti 30-40 t/ha, a ove razlike direktno su vezane uz način i vrijeme uzgoja i financijska ulaganja u proizvodnju. Krastavci za preradu beru se u velike plastiične kontejnere i poželjno je što prije ih doraditi, a čuvaju se na temperaturi 3-7˚C i 93-95% relativne vlage zraka.

Proizvodnja krastavaca u zaštićenom prostoru

Krastavac je poslije rajčice i paprike najznačajnija povrćarska kultura u stakleničkoj proizvodnji. U našim uvjetima uzgaja se u zimskom razdoblju, jer dosta dobro podnosi nedostatak svjetlosti. Uzgoj ove kulture trebao bi dati dobre proizvodno-financijske učinke.

Podešavanje rokova sjetve vrlo je bitna činjenica, kako sa stajališta proizvodno-tehnoloških uvjeta, tako i sa stajališta financijske koristi. Prema vremenu prispjevanja proizvodnje razlikuje se jesenska, zimska i proljetna proizvodnja krastavaca. S obzirom na potražnju, proljetna proizvodnja je najpogodnija i ekonomski najprihvatljivija. Ona se prilagođuje tako da masovno prispjeće urodda nastaje u razdoblju od veljače do kraja svibnja. Za proizvodnju u ovom razdoblju sjetva se obavlja krajem studenog, a sadnja 4-5 tjedana kasnije. Od 2003. u Hrvatskoj u stakleničkom i plasteničkom uzgoju krastavac se uzgaja tijekom proljetnog i rano-jesenskog razdoblja i najčešće se koriste uvozne hibridne sorte podrijetlom iz Nizozemske, koja je poznata kao proizvođač kvalitetnih hibrida.

Postoji nekoliko načina proizvodnje presadnica, ali svi se zasnivaju na načelu da se prilikom presađivanja na stalno mjesto što bolje očuva korijenov sustav mlade biljke. Kada presadnice dospiju za presađivanje, plastenik ili staklenik već treba biti pripremljen. Poslije ukanjanja prethodne kulture tlo treba poorati do 20-25 cm dubine, zatim ga dezinficirati (kemijski ili vodenom parom) i održavati u vlažnom i rastresitom stanju. Za pravilan razvoj biljaka potrebno je osigurati optimalne temperaturne uvjete, pravilan režim održavanja zemljišta i vlažnosti zraka, te prisustvo dovoljnih količina svjetlosti. Tijekom cijelog razdoblja vegetacije presadnice treba štititi od raznih bolesti i štetnika prvenstveno kontrolom klime, a po potrebi prskanjem fungicidima i insekticidima.

Presađivanje razvijenih biljaka na stalno mjesto vrši se na razmak biljaka u redu 35-45 cm, a 70-90 cm između redova. To ovisi o krupnoći hibrida. U pravilu se sade 3 biljke/m². Uz pravilno održavanje, njegu , gnojidbu i zaštitu moguće je postići urod krastavaca od 22-50 t/ha.

Izbor kultivara

Izbor hibrida krastavca ovisi o načinu proizvodnje i namjeni, kao i o zahtjevu tržišta. Za korištenje krastavaca u svježem stanju koriste se tzv. salatne sorte, koje mogu biti s kratkim plodovima od 16-18 cm i s dugim od 20-35 cm.

Berba i prinosi

Berba počinje kad plodovi dostignu određenu dužinu, promjer, boju, te kad im je površina glatka i sjajna, što ovisi o uzgajanom kultivaru. Bere se uz pomoć nožića ili škarica kojima se odreže i dio stapke. Za maksimalni urod plodove treba redovito brati. Plodovi se slažu u kartonsku ambalažu (težina kutije od 6-7 kg). Ubrani plodovi se skladište u hladnjače na temperaturu 6-7˚C i relativnu valgu zraka 85-90%. Prosječni prinos salatnog krastavca u zaštićenom prostoru iznosi od 35-55 kg/m², pa i više u suvremenoj tehnologiji.

Štetnici i bolesti

Najopasnija bolest krastavaca je plamenjača. Krastavci uzgajani na tlu su više ugroženi od onih na mreži ili konopcu, a posebno ugroženi su kornišoni bez obzira na mjesto uzgoja. U kontinentalnim dijelovima bolest se javlja u lipnju, najčešće u obliku žutih pjega na listovima neposredno nakon početka cvatnje. Zaraženi dijelovi lista se osuše i lome, a na vrhu vriježe se razvija novi list koji također bude zaražen. Plodovi ostaju sitni i deformirani zbog smanjene asimilacijske površine lista. Zaštita se sastoji od najmanje dvogodišnjeg plodoreda, sjetve otpornijih sorata, uzgoja krastavaca na mreži ili uz konopac. No i pored toga treba primjenjivati fungicide, posebno u vrijeme prve cvatnje.

Pepelnica je redovita bolest na krastavcima, a javlja se istim intenzitetom u polju kao i na zaštićenom prostoru. Najčešći simptom pojave je pepeljasta prevlaka na licu lista koja se lako uklanja prstom. Gljivice, uzročnici pepelnice, prezimljuju na korovima, a na veće ih udaljenosti prenosi vjetar. Kao preventivna mjera savjetuje se sjetva otpornijih hibrida, a kod osjetljivih preventivna ili kurativna prskanja s nekim od fungicida na bazi sumpora.

 

---

[1] izvor: www.dzs.hr

Sorte

Kiwano krastavac

Kornišon