Jednogodišnja je, jednodomna biljka s velikim, okruglim lisnatim površinama. Plodove veličine glave donosi iz ženskih, žutih cvjetova. Meso je zelenkasto ili žućkasto, ali može biti i crvenkasto. Slatkasta je okusa. Plodovi se razvijaju uglavnom na pokrajnjim izdancima, te je zbog toga biljci preporučljivo odrezati vrh iza petog lista.Varijeteti koji se koriste na našem području su mrežasta dinja, rebrasta dinja, šećerka i zimska dinja. Površine u Hrvatskoj jako su male pa evidencije gotovo da i nema.

Uvjeti uzgoja, obrada tla i gnojidba

Dinja ima velike zahtjeve prema toplini, pa tijekom vegetacije temperature ne bi smjele biti ispod 15˚C, tijekom razdobljarasta 20-27˚C, a tijekom razdoblja dozrijevanja 25-28˚C.  Niža relativna vlaga zraka (45-60%) odgovara razvoju dinje.

Uzgaja se na lakim tipovima tla, voli dobru mrvičastu strukturu tla, dobru dreniranost i pH vrijednost od 6-7.5. Korijen dinje se razvija uglavnom na dubini od 30-40 cm pa je potrebno tlo pripremiti i podrivačem.Za uzgoj ove kulture potrebno je obaviti gnojidbu stajskim gnojem u količini od oko 20-35 t/ha.

Tablica A2[1] Iznošenje i preporučena količina gnojiva za očekivani prinos od 50 t/ha

Sjetva, sadnja i njega

Dinja se uzgaja iz presadnica ili direktnom sjetvom. Direktna ili izravna sjetva izvodi se na području Dalmacije, a iz presadnica u području gdje su kasni proljetni dani hladniji i vlažniji. Presadnice dinje sade se u trake na razmak od 60-70 cm u redu i 100-130 cm između traka. Za sitnije dinje (težine oko 1,5 kg) razmak sadnje u redu može biti 50 cm.

Uzgoj dinje može biti na tlu ili na armaturi, odnosno vertikalni uzgoj kada se veže vezivom. Vriježese prikraćuju iznad trećeg ili četvrtog lista, a kod vertikalnog uzgoja treba se ukloniti i list i bočne grane na visinu do 60 cm od tla. Na taj se način potiče bolji razvoj bočnih grana, ali i krupniji plod. Da ne bi došlo do pucanja ploda zbog težine i odvajanja od stabljike plod se u fazi promjera stavlja u posebne mrežaste vrećice koje se vežu za konstrukciju odnosno žile vodilice.

Sorte dinje dijelimo u tri skupine:

-        rebraste dinje – sa žutom ili narančastom bojom mesa (Fiata F₁, Corin F₁ i dr.)

-        mrežaste dinje – na čijoj je površini svijetlosmeđa mrežasta izbočina, a boja mesa svijetložuta do zelena (Galia F₁, Delada F₁)

-        dinje s glatkom korom – izrazito su duguljastog oblika, vrlo slatkog mesa (Rana slatka, Medna rosa i dr.)

Berba i prinosi

Kod dinje se trelost određuje na temelju odvajanja plodne drške od ploda, a može se koristiti i penetrometar koji mjeri čvrstoću ploda na temelju otpornosti prema prodiranju u tkivo. Berba se obavlja kada je plod u punoj zrelosti i treba biti oprezan da se ne bere ranije jer dinja ne povećava sadržaj šećera nakon berbe kao što se događa kod drugog povrća (npr. lubenice). Kada se plod lako odvaja od drške znači da je dinja zrela.

Prinos dinje kreće se od 15-40 t/ha, što ovisi o načinu uzgoja i o sorti. Plodovi se mogu čuvati više tjedana na temperaturi od 2-5˚C.

[1] preuzeto iz Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek, 2009.

Sorte

Dinja

Honeydew dinja