Rajčica je kratkotrajna višegodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja zbog mesnatih, sočnih plodova. Proizvodi se u plastenicima, staklenicima i na otvorenom, i to kao vrlo rana, srednje rana i kasna proizvodnja kao i proizvodnja za preradu. U Hrvatskoj se proizvodi na oko 6500 ha, uz prosječan prinos od 16 t/ha. Količinski najviše se rajčice proizvede u Dubrovačko-neretvanskoj županiji gdje se postižu i najveći prinosi koji su gotovo 2,5 puta viši od prosjeka prinosa za Hrvatsku. Prosječan prinos rajčice proizvedene u Hrvatskoj u zaštićenom prostoru kod uzgoja u tlu kreće se od 15-18 t/ha (na 14 cvijetnih etaža), a u hidroponskom uzgoju od 25-30 kg/m² (na 25-35 cvijetnih etaža). Za oba uzgoja je sklop 3 biljke/m².

U 2010. godini u Hrvatskoj je proizvedeno 33.648 t rajčice[1].

Najveći dio proizvedene rajčice u Hrvatskoj koristi se za jelo u svježem stanju, dok se tek jedna desetina ukupne proizvodnje prerađuje. Uz domaću proizvodnju u Hrvatsku se godišnje uveze oko 13.000 t rajčice što je gotovo četvrtina domaće proizvodnje, a čija je vrijednost preko 7 milijuna $. Istovremeno, izvoz rajčice iz Hrvatske vrlo je skroman i iznosi samo 250 t godišnje.

Meso ploda kod nekih kultivara može biti žuto, narančasto i crveno ili u kombinaciji tih boja. Plod može biti različitog oblika i klasira se prema promjeru: sitni plod od 3-5 cm, srednje krupni od 5-8 cm, krupniji 8-12 cm, a iznad 12 cm su ekstra krupni plodovi.Kod ranih berbi često su prvi plodovi vrlo krupni, a kako je i cijena vrlo visoka tako i plodovi nisu komercijalno poželjni. Krupnoća ploda diktira i težinu ploda, tako da srednje krupni plodvi teže od 150-180 g, krupni od 180-220 g, dok ekstra krupni mogu biti i 350-400 g. Oblik ploda može biti spljošten, blago izdužen, srcoliki, kruškoliki, okruglo spljošten, gladak ili rebrast itd.

Tlo i kima

Rajčice za otvoreno stanište trebaju toplo, zaštićeno stanište, po mogućnosti osunčani zid, na dobro ocjeditom tlu koje zadržava vlagu. Tlo također mora biti rahlo, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6.0-7.0. Treba izbjegavati tla koja sadržavaju puno gline, jer se u tim uvjetima ne može dobro razvijati korijenov sistem. Tlo ne smije imati visoku razinu podzemnih voda. Ako se uzgaja najako bogatom tlu ili se prihranjuju s previše dušika daju previše listova, a manje cvjetova i plodova.

U plodoredu rajčica zahtjeva za prethodnu kulturu salatu, špinat, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada pretklture iz iste porodice (Solanaceae): paprika, patlidžan i krumpir. Dobro raste uz bosiljak, peršin, luk i šparoge, a te francuske nevene koji tjraju bijelu muhu. 

Sjetva

Rajčica se proizvodi iz presadnica ili direktnom sjetvom. Rokovima sjetve i sadnje prilagođava se dospijevanje za tržište tako da ono bude prije ili nakon što za berbu dospijeva rajčica iz uzgoja na otvorenom. Rani uzgoj rajčice u grijanim prostorima povećava troškove proizvodnje, ali je cijena rajčice veća jer dospijeva u ono doba goddine kada je nema dovoljno.

Većina stakleničkih sorti je «neprekidna», s glavnom stabljikom koja naraste nekoliko metara, i one se uglavnom uzgajaju kao penjačice. Većina sorti za otvoreno su grmoliki tipovi koji ne trebaju potpornje i koji se mogu uzgajati pod staklom ili prekrivačima.

U priobalnim područjima uzgoj u negrijanim zaštićenim prostorima za ranu proizvodnju počinje sadnjom početkom travnja, iz koje se rajčica počinje brati sredinom lipnja. U kontinentalnim se područjima počinje saditi krajem travnja da bi berba počela početkom srpnja. Direktna sjetva na otvorenome, za proizvodnju industrijske rajčica, počinje sredinom travnja i traje do 10. svibnja. Ranija sjetva ima svoje prednosti, ali je i riskantnija jer postoji opasnost od kasnih proljetnih mrazova.

Puzeći tipovi sade se na udaljenost od 38 – 45 cm ili u dvostruke redove s razmakom između njih od 90 cm. Grmoliki bi tipovi trebali biti udaljeni 45 – 60 cm, a patuljasti kultivari 25 – 30 cm, ovisno o sorti. Manja udaljenost daje raniji urod, veća udaljenost uglavnom daje veći urod.

Berba

Berba je gotovo uvijek 90-120 dana od sadnje. Berba rane i srednje rane rajčice započinje početkom travnja, ako je uzgajana u grijanom prostoru, a na otvorenome berba traje od početka srpnja pa do studenog. Vanjski bi se uvjeti trebali pobrati prije prvih mrazova. Ovisno o udaljenosti tržišta određuje se trenutak berbe. Tako da za udaljeno tržište, gde transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi svijetlonarančasta boja. Potpuno crvena i zrela rajčica bere se ako se želi plasirati na lokalnom tržištu.

Prinos svježe rajčice za tržište kreće se od 30-50 kg/m², a industrijske rajčice 40-80 t/ha.

Štetnici i bolesti

Trulež vrhova cvjetova pojavljuje se kao čvrsta, tamna mrlja na kraju ploda prema stabljici. Upućuje na nedostatak kalcija koji je uglavnom uzrokovan prejakim zalijevanjem. Previše zalijevanja uzrojuke i pucanje plodova, što se može dogoditi i uslijed brzog rasta nakon lošeg vremena.

Zelena pjegavost veći je problem kod biljaka uzgajanih pod staklom. Zelene pjege pojavljuju se blizu stabljike, a uzrokovane su prevelikom vrućinom. Zasjenite i dobro zračite, redovito zalijevajte i prihranjujte tekućim gnojivom s visokim udjelom kalija.

Kovrčavi listovi uzrokovani su velikim razlikama između noćne i dnevne temperature. Čest je problem u staklenicima: zasjenite, zračite i vlažite staklenik, a prozračivanje prekinite prije no što temperatura padne.

Bijele mušice, lisne uši i crveni pauk također mogu biti problemi, kao i crna pjegavost za vlažnih ljeta: na listovima se pojavljuju tamne mrlje sa svjetlijim rubovima. prskajte fungicidom prije nego što se plodovi razviju.

Biljke koje napadne verticilijsko uvenuće uvenu tijekom dana i uglavnom se oporave tijekom noći. Donji listovi požute, a stabljike imaju smeđe mrlje. Ne sadite dok je tlo hladno, natopite ih fungicidom, radovito prskajte i zasjenite. Simptomi i suzbijanje fuzarijskog uvenuća su slični.

Mozaični virus duhana i drugi virusi pojavljuju se o obliku šarenila na listovima od kojih neka mogu biti nepravilna. Plodovi su unutra smeđi, a rast je zaustavljen. Riješite se zahvaćenih biljaka i sterilizirajte alat.

Gusjenice kukuruzne sovice jedu plodove rajčice. Duge se otprilike 4 cm, te zelene ili smeđe sa svijetložutom prugom duž tijela. Pojavljuju se od kasna proljeća do rana ljeta. Provjerite donje strane listova i zgnječite jajašca i prskajte zaštitnim sredstvima.

Simptom nedostatka magnezija je žutilo između žila na listovima, a stariji listovi su prvi zahvaćeni. prskajte ili posipajte magezijev sulfat oko osnove biljaka. Ako je moguće uzgajajte sorte otporne na bolesti.

 

Uzgoj rajčice u negrijanim plastenicima[2]

Uzgoj presadnica traje od 40 do 90 dana, ovisno o uvjetima uzgoja. Od sjetve u kontejnere sa 400 do 450 otvora pa do nicanja održava se temperaturom od 20-25° C. Sjeme rajčice najbolje klija  mraku, a neki hibridi niti ne mogu klijati u mraku. Nakon pojave prvog lista pikira se u kontejnere većih otvora, a temperatura se može smanjiti na 11-13° C. Svrha je pikiranja proizvesti kvalitetnije presadnice. Na kraju, dobra presadnica ima najmanje 20g težine, 7 razvijenih listova i već vidljivi zametak cvijeta.

Priprema tla i sadnja

Za dobar razvoj korijena potrebna je duboka obrada tla na 25 cm i fina površinska obrada frezom. Protiv korova se prije sadnje može inkorporirati herbicid na bazi trifluralina. U vrijeme sadnje temperatura tla ne bi smjela biti niža od 14° C, a idealna  bi bila 16° C. Ovisno o bujnosti hibrida i planiranoj duljini uzgojasadi se 3-4 biljke/m2. Teoretski to znači da je razmak redova 80 cm, a između biljaka u redu 30 do 40 cm. U praksi se najčešće sadi u dvoredne trake. Rajčica se lako ukorjenjuje i na dijelu stabljike u tlu brzo razvije dodatno korijenje, pa se zato sadi nešto dublje nego što je bila u kontejneru.

Njega nasada

Tijekom rasta idealna dnevna temperatura je od 18-25° C, a noćna uvijek za 7° C niža. Vlažnost tla održava se na 70-80% poljskog vodnog kapaciteta. Nakon sadnje obroci navodnjavanja su 10/15 l/m2, a kasnije 20-30 l/m2. Najprikladniji je sustav navodnjavanja kapanjem tako da se biljkama ne vlaži lišće i manja je opasnost od pojave bolesti, ali je veća opasnost od pojave crvenog pauka.

U praksi se sve više koristi crna mulch folija, dok se u posljednje vrijeme zbog visokih temperatura boljom pokazala crno-bijela mulch folija koja odbija sunčeve zrake i sprječava prejako zagrijavanje tla. Tlo ispod folije se tako jednakomjerno zagrijava, i u slučaju neujednačenog zalijevanja manja je pojava truleži.

Gnojidba

Već kod same sadnje koristi se 5 g startnog gnojiva Umostart Super Zn po sadnom mjestu koje stimulira razvoj korijena i pruža dovoljnu količinu hraniva za početak rasta. Važno je znati da rajčica za dobru kvalitetu plodova  traži tri puta više kalija nego dušika. Upravo zato se kalij mora dodavati u svakoj prihrani. Čest problem u proizvodnji rajčice je i pojava vršne truleži plodova što je simptom nedostatka kalcija. Dodavanje kalcija putem lista je neophodna preventivna mjera.

 Berba i prinosi

Ovisno o duljini vremena od berbe do prodaje rajčica se bere u crvenoj ili ružičastoj zriobi sa čaškom ili dijelom stapke ploda. Bere se dva do tri puta tjedno. Plodovi koji su počeli mijenjati boju mogu se skladištiti na 10° C 14 dana. Nakon što postignu crvenu boju na 18-20° C mogu zadržati zadovoljavajuć kvalitetu još 5-10 dana.

 

---

[1] izvor: www.dzs.hr

[2] Bauer Mikić, Ž.: Tehnologija uzgoja rajčice u negrijanim plastenicima, preuzeto iz Poljoprivredni glasnik 3/2011., str 8-11

---

Sorte

Cherry

Grapollo