Kratkovječna je višegodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja zbog plodova. Smatra se da potječe iz Indije odkle se proširio po cijeloj Aziji i Europi. Najveće površine pod patlidžanom su u Aziji na koju otpada 90% ukupnog svjetskog prinosa. U našim uvjetima na tržište dospijeva od svibnja do studenog, a može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (plastenicima i staklenicima), posebno u južnim krajevima Hrvatske.

Plod je boba različite veličine, oblika i boje (nijanse ljubičaste, žute, bijele, prugaste i dr.) sjajne do mat površine. U tehnološkoj zriobi je bijele, žućkaste ili zelenkaste boje, a sjeme sitno i meko. Plod se dijeli na vrlo krupne, krupne, srednje, sitne i vrlo sitne. Prema obliku mogu biti okrugli, jajoliki, kruškoliki, valjkasto ravni ili savijeni.

Uvjeti uzgoja

U obzir dolaze samo izvanredno zaštićeni i topli položaji. Druga je mogućnost uzgoj u tunelima od plastične folije, staklenicima i toplim klijalištima. Kod uzgoja na otvorenome najbolje se pokazala sadnja na kompostnim hrpama i trajnim brežuljcima. Sjeme klija na temperaturi iznad 13-14˚C, a najpogodnije temperature za rast i razvoj su između 16 i 18˚C. Ako je proizvodnja u zaštićenom prostoru potrebne su temperature 16-20˚C. Zbog ovih osobina proizvode se iz presadnica, a sadi se tek kad se tlo zagrije na 18-21˚C

Tlo, plodored i gnojidba

Tlo za patlidžan treba biti bogato organskim tvarima, duboko, plodno, toplo, neutralne do slabo kisele reakcije. Uzastopnim uzgojem na istim površinama daje slabije rezultate. U plodoredu dolazi na prvo mjesto jer se gnoji stajskim gnojem. Tlo treba pripremiti isto kao za rajčicu i papriku. Ore se u jesen na 30-40 cm dubine pri čemu se unosi stajski gnoj u količini od 40-50 t/ha, ovisno o tlu.

Kao prethodne kulture nepogodne su vrste iz porodice Solanaceae (Pomoćnice), a kao pretkulture dobre su salata, rotkvica i mladi luk.

Sjetva sadnja i njega usjeva

Patlidžan se uzgaja iz presadnica, a sije se u tople lijehe i plastenike za ranu proizvodnju na otvorenom. Veličina lonca u koji se pikira treba biti 8-10 cm, jer se u protivnom dobiju slabije presadnice koje onda i u polju daju slabiji prinos. Temperatura ovdje igra veliku ulogu, jer je patlidžan u toj fazi osjetljiv na promjene temperature. Za 250 kvalitetnih sadnica potreban je 1 g sjemena. Biljke se presađuju kada prestane opsanost od mraza. Razmak sadnje je 70-80 cm između redova, a 40-50 cm u redu. Nakon sadnje biljke se dobro zaliju (1-1,5 l vode po biljci) i ostave tako oko 20 dana, jer proces ukorjenjivanja teče vrlo sporo.

Da bi se povećao prinos patlidžana primjenjuje se zelena rezidba. Na taj način osigurava se regeneracija biljaka pa one daju još jedan do dva ploda. Obavlja se krajem kolovoza, kada biljka već počinje slabiti i davati sitne plodove i to tako da se orežu sve suvišne grane, listovi, cvjetovi, a ostavi samo nekoliko dobrih zdravih grana. Tada se biljke prihrane NPK gnojivima (200kg/ha) i vrši se

Berba i prinosi

Beru se plodovi koji pokazuju karakteristične znakove zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju, tvrdoću i sjaj. Tržište najviše traži plodove srednje krupnoće od 250 do 350 g. Berba se obavlja škarama da se ne oštete ili otkinu grane.

Prispjevanje ranih usjeva u grijanim zaštićenim prostorima počinje već u lipnju, a berba traje sve do studenog. Prinosi su različiti i kreću se od 30-60 t/ha.

Štetnici i bolesti

Patlidžan je sklon problemima tipičnim za usjeve koji se uzgajaju u zatvorenom – lisne uši, bijela mušica i crveni pauk. Pepelnica može spriječiti rast, a u teškim slučajevima listovi požute i uvenu. Zbog vericilijske truleži donji listovi požute, biljke uvenu, ali se preko noći oporave.