Poriluk je dvogodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja zbog bijelih baza listova. Njena dužina može biti do tridesetak centimetara, a promjer joj je najčešće 3 – 5 cm. Stare su sorte podijeljene u dvije osnovne skupine: dugački, tanki i kratki, debeli tipovi. U mnogim su modernim sortama takve razlike manje primjetne. Postoje također i rane, srednje i kasne sorte.

Proizvodnja poriluka najraširenija je u Europi, i to posebno u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. U zemljama EU godišnje se proizvede oko 7 milijuna tona s prosječnim prinosom od 26 t/ha[1]. U Hrvatskoj je u 2010. godini proizvedeno 2.829 t poriluka[2].

Tlo

Najbolje uspijeva na sunčanom, zaštićenom staništu, te dobro ocjeditom, neutralnom do lagano kiselom tlu čija je pH vrijednost 6,5 – 7,0. Plodno tlo koje zadržava vlagu vrlo je važno za uspješan uzgoj, pa je tijekom zime koja prethodi sjetvi potrebno ukopati dovoljnu količinu organskih tvari. Budući da je urod slabiji na zbijenim tlima u tlo se dodaje gnojivo i pijesak da bi se poboljšala drenaža.

Obavezan je uzgoj u plodoredu tako da na istu površinu dolazi svake 3 – 4 godine. Najbolje su pretkulture koje imaju dobro razvijen korijen koji pospješuje aeraciju tla i tako pospješuje razvoj poriluka.

Sjetva

Poriluk se proizvodi iz presadnica. Za ljetnu i ranojesensku potrošnju presadnice se uzgajaju u zaštićenim prostorima i potrebno je posijati oko 1000 sjmenki po m². Sjeme poriluka polagano niče, u pravilu je potrebno 2 – 3 tjedna. Za uzgoj kvalitetnih presadnica potrebno je oko 6 – 8 tjedana. Za jesensku i zimsku proizvodnju presadnice se uzgajaju na otvorenom, a sjetvu je moguće obaviti sijačicama. Pri takvoj sjetvi sije se oko 750 sjemenki po m².

Poriluk se presađuje u redove razmaka 30 cm na razmak 10 – 20 cm u redu, ovisno o vremenu uzgoja. Za ljetnu proizvodnju sije se na manji razmak, a za jesensku na veći. Prije presađivanja presadnicama se skrati korijen i vrhovi listova. Na laganijim tlima naprave se rupe dubine 16 – 18 cm i promjera 0,6 – 0,7 cm u koje se ručno sade presadnice, tako da im samo vrh viri iz tla. Na taj način dobit će se dugačak bijeli dio što je i cilj proizvodnje. Nakon presađivanja potrebno je navodnjavanje. Na težim tlima za sadnju se koriste sadilice koje presadnice sade na dubinu 10 – 12 cm, te se kasnije nagrće zemlja.

Izravna sjetva

Takva vrsta uzgoja moguća je samo na izuzetno kvalitetnom i dobro pripremljenom tlu za kasnojesensku berbu. Sije se pilirano sjeme pneumatskim sijačicama na razmak redova 40 – 60 cm i oko 2,5 cm u redu. Proizvodnja izravnom sjetvom je jeftinija, ali nikad ne daje tako kvalitetan prinos, a i sama proizvodnja traje duže.

Berba

Period tehnološke zrelosti traje 2 – 3 tjedna kada bi usjev trebalo pobrati jer mu u protivnom značajno opada kvaliteta.Tržišnu vrijednost ima poriluk s najmanje 14 cm dugim ijelom lažne stabljike. Budući da ga se može proizvoditi tijekom gotovo cijele godine, nema većih potreba za skladištenjem. Ipak, može se skladištiti pri temperaturi od 0 do 1^oC i pri relativnoj vlazi zraka 90 – 95 % do tri mjeseca. Prinos poriluka se kreće oko 30 t/ha, a ovisi o sorti i vremenu uzgoja.

Štetnici i bolesti

Pjegavost lista na listovima često uzrokuje duguljaste pjege koje su u početku sivkaste, da bi kasnije poprimmile ljubičastocrnu boju. Pri jačem napadu lišće pocrni i biljke potpuno propadnu. Suzbija se fungicidima kada se uoče simptomi.

Plamenjača na listovima uzrokuje velike, nepravilne suhe bijele pjege orubljene tamnozelenim vodenastim prstenom. Bolest se širi u posebno vlažnim uvjetima s visokim temperaturama. Suzbija se istim sredstvima kao i pjegavost lista.

Od štetnika znatnije štete može nanijeti lukova muha, koja se na većim površinama suzbija inkorporacijom zemljišnih insekticida.

[1] Matotan, Z.: Suvremena proizvodnja povrća, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2004.

[2] Izvor: www.dzs.hr