Luk (obični) ili crveni luk (lat. Allium cepa) biljka je iz porodice Alliaceae. Srodna je češnjaku, poriluku i vlascu. Upotrebljava u kulinarstvu i medicini. Latinski naziv za luk u prijevodu znači "jedan", "jedinstven", a za to postoje dva razloga. Jedan je taj što luk ima jednu jedinstvenu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka, dok je drugi razlog taj što se sama glavica luka sastoji od više ujedinjenih, koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka. Ubraja se u one vrste povrća (kao što su primjerice peršin, celer, poriluk...) koje se koriste i kao začini, pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina. Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi. Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto tu je visoka sorta mladog luka, koji ima slatkasti ili srednje jaki okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Ima izražajnu aromu, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). Tu spada i ljutika, sorta luka s manjim glavicama.

Klima i stanište: preporučljiva su svijetla, topla i suha mjesta

Tlo: temeljito obrađena tla bogata humusom, koja se brzo zagrijavaju. Prednost imaju pjeskovite ilovače.

Sjetva i presađivanje: tri vrste uzgoja: sijanje na stalno mjesto u rano proljeće, u ožujku. Sjetva u klijalište u ožujku, presađivanje na stalno mjesto u svibnju. Uzgoj lučica, za sadnju u proljeće.

Njega i gnojidba: okopavati redovito, pregusto iznikle biljke prorjeđivati od sredine svibnja. Prije sjetve tlo temeljito prekopati, razrahliti do dubine 15 cm.

Sorte

Crveni

Ljubičasti

Mladi

Srebrenac