Češnjak je višegodišnja povrćarska kultura koja se uzgaja kao jednogodišnja i formira lukovicu sastavljenu od više češnjeva koji mogu dati novu biljku. Češnjevi su obavijeni čvrstom ljuskom koja ih štiti od mehaničkih oštećenja i gubitka vode tijekom prezimljavanja. Srodna je luku, poriluku i vlascu. Širom svijeta uzgajaju se različite vrste češnjaka koje se razlikuju po boji, veličini i okusu. Najčešći je češnjak s bijelom, ljubičastom ili ružičastom ljuskom.

Uvjeti uzgoja, tlo i plodored

Češnjak voli otvoreno, osunčano stanište na rahlom, dobro ocjeditom tlu. Na zbijenom tlu uzgaja se u brazdama ili se drenaža poboljšava miješanjem pijeska ili kamenčića u gornji sloj tla. Manje je uspješan na područjima s puno kiše. U siromašna tla potrebno je unijeti kompleksno gnojivo otprilike deset dana prije sadnje. Može se uzgajati i na tlu koje je bilo pognojeno za prethodnu kulturu, kao i na kiselom tlu na koje je bačeno vapno. Ne uzgaja se na parceli na kojoj je prethodne godine rastao crveni luk. Vrlo dobro podnosi niske temperature pa u kontinentalnim dijelovima ne stradava čak ni tijekom zime. Niče na temperaturi 3-5˚C, a optimalna temperatura za rast je 17-20˚C, a u fazi zriobe 25-30˚C. Priprema je ista kao i kod proizvodnje luka, traži drenirana tla, uzgoj u plodoredu svake 3-4 godine, a pretkulture su kupus, rajčica, paprika i druge.

Obrada tla i gnojidba

Svaka priprema tla započinje po skidanju prethodne kulture. Vrlo je zahtjevan prema hranivima pa se osim dodavanja stajskog gnoja srednje plodna tla pognoje i sa NPK gnojivima.

Tablica A9.[1] Iznošenje i preporučena količina gnojiva za očekivani prinos od 10 t na otvorenom polju

Sadnja i njega usjeva

U našim klimatskim uvjetima ne cvijeta pa se razmnožava isključivo vegetativnim putem pomoću podzemnih češnjeva. Sadnja u jesen se obavlja tijekom listopada, a u proljeće što je ranije moguće. Češnjak se uglavnom uzgaja iz zdravih, punašnih češnjeva sačuvanih od prethodnog usjeva. Ako ste u mogućnosti kupite zalihe otporne na crve i viruse. Češnjevi se prije sadnje odvajaju od glavice i koriste se samo krupniji. Sadnja se obavlja mehanizirano sadilicama, a sadi se u redove na razmak od 30 cm, a u redu 10-12 cm. Dubina sadnje u jesen je 4-5 cm, a u proljeće 2-3 cm. Za 1 ha proljetne proizvodnje potrebno je 750-800 kg češnjeva, a 1000-1300 kg za jesensku sadnju. Dok sadite pažljivo rukujte češnjevia: ne gurajte ih u tlo jer se tako onemogućava dobar razvoj korijena. Količina listova diktira veličinu zrele lukovice koja se razvija tijekom dugih ljetnih mjeseci. Češnjak ne podnosi česta okopavanja, već samo plijevljenje i prihranjivanje dušičnim gnojivima, ako je to potrebno.

Sorte

U Hrvatskoj su raširene dvije sorte češnjaka: jesenski (krupne glavice koji se teže čuva jer dolazi do gubitka uslijed intenzivnog disanja) i proljetni ekotipovi (masa glavice oko 20 g, sadrži 10-15 češnjeva, ljutog okusa, dobro se čuva). Razlikuju se po habitusu, po morfološkim i fiziološkim svojstvima, kao i po načinu uzgoja.

Berba i prinos

Vadi se kada se stabljika polegne i lišće požuti. Za češnjak iz jesenske sadnje to je krajem lipnja, a iz proljetne sadnje krajem kolovoza. Poslije vađenja se odvozi na prozračno mjesto zaštićeno od sunca. Odgađanje berbe uzrokuje smežuravanje lukovica i povećava rizik od oboljenja tijekom čuvanja. Čuva se na temperaturi od 1-2˚C i relativnoj vlazi zraka 70-75% uz obavezno provjetravanje. Prinosi češnjaka poizvedenog proljetnom sadnjom su 5-8 t/ha, a iz jesenske sadnje 10-12 t/ha.  

Štetnici i bolesti

Lukova muha leže jajašca oko osnove češnjaka. ličinke prodiru u lukovicu,a biljka požuti i uvene. Primjenite plodored, prekopajte parcelu tijekom zime, uzgajajte ispod prekrivača i primjenite kemikalije prije sjetve. Plamenjača je čest problem tijekom vlažnih sezona. Na lišću se pojave sive mrlje. Bijela trulež uzrokuje žućenje lišća- Izvadite i uništite zahvaćene biljke, a na tom mjestu ne uzgajajte češnjak, crveni luk ni luk kozjak 8 godina. Sadnice kojima je u stabljici ili lukovici nematoda oslabe, napuhnu se i izobliče. Izvadite i uništite zahvaćene biljke i primjenite plodored.

[1] Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Osijek, 2009., Poljoprivredni fakultet u Osijeku