Špinat je jednogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici lobodnjača. Smatra se da je samonikao u jugozapadnoj Aziji. Ime dolazi od starofrancuske riječi espinache, koja je izvedena od arapskih i perzijskih naziva za ovu bilju. Špinat je nitrofilna biljka, što znači da usvaja nitrate koji dužim stajanjem nakon berbe mogu u listovima prijeći u nitrite koji su štetni u ishrani. Stoga je važna pravilna gnojidba dušičnim gnojivima. Špinat je prirodni detoksikant, dijetik, diuretik, laksativ, stimulans, antianemik, te djeluje kao stimulator rada jetre, mokraćnih i probavnih organa pa se obavezno koristi u dijetoterapijama. Upotrebljava se kao svježe povrće, sirovina za industrijsku preradu, kao izvor boje za tjestenine i sl.

Tradicionalno postoje dvije glavne skupine. Sorte bodljikavog sjemena koje imaju kopljaste listove smatraju se otpornije od okruglog, glatkog sjemena, koje bolje koje bolje podnose visoke temperature i koriste se kao ljetni usjevi. Moderne su sorte uglavnom prilagodljivije.

Uvjeti uzgoja

U proljeće špinat treba sijati što ranije, što je najčešće sredinom ožujka. Razmak zrna u redu treba biti oko 2,5-3 cm, između redova 25 cm, a dubina sjetve oko 2 cm. Za sjetvu jednog hektar treba oko 20-25 kg sjemena. Osim u ravno tlo može se sijati na prethodno pripremljene gredice u redove razmaka 15-20 cm, s razmakom gredica 50-70 cm. Jesenska sjetva obavlja se sredinom rujna, tako da u zimu biljke uđu u fazi razvijene lisne rozete kako bi bile otporne na niske temperature.

Klima, tlo i plodored

Najbolje raste u svježim uvjetima, uz temperature od oko 16 – 18°C. Dobro uspijeva na svijetlom mjestu, ali bolji je u sjeni i na vlažnom tlu. Za uzgoj špinata treba odabrati lagana do srednje teška plodna tla bogata humusom do 3%. Na siromašnijim tlima listovi su mali i gorki, a biljke sklone ranoj cvatnji. Osjetljiv je na kiselost tla nižu od pH 6.5 pa se takva tla trebaju kalcificirati. Uzgaja se u plodoredu. Kao pretkulturu treba izbjegavati mahunarke koje u tlu ostavljaju značajne količine dušika. Na otvorenom polju kao pretkultura najbolje su strne žitarice.

Obrada tla i gnojidba

Iza pretkultura koje se beru tijekom ljeta tlo se plitko izore i duboko se oranje na dubinu 25-30 cm obavlja krajem rujna, ako će se sijati u prljeće. Za proljetnu sjetvu dobro je brazdu zatanjurati u jesen, a za jesensku sjetvu mineralnog gnojiva (prema analizi tla) 350-400 kg/ha kompleksnog NPK gnojiva formacije 8:16:24 ili 8:26:26. Potrebno je izvršiti jednu prihranu dušičnim gnojivom koja ne smije biti prekasna.

Sjetva

Špinat je povrćarska kultura skromnih zahtjeva prema toplini. Sjeme niče već pri 4˚C, dok su optimalne temperature za rast i razvoj u vegetativnoj fazi 13-18˚C. Kod temperature iznad 25˚C biljka stvara sitnije lišće, a ujedno dolazi i do ubrzanog razvoja cvijetnog stabla (generativne faze). Zbog toga se u u područjima blažih zima sije u jesen, a u kontinentalnim područjima u rano proljeće. Zbog dobro razvijenog korijena u proljetnom razdoblju uzgoj je moguć i bez navodnjavanja. Ako se sije za potrošnju u svježem stanju količina sjemena po ha iznosi 30-40 kg, a za industriju 30-35 kg.

Tablica A11.[1] Vrijeme sjetve, razmak sadnje i berba kod različitih sorti

Berba i prinos

Proljetna berba špinata sijanog tijekom kasne jeseni u negrijanom plasteniku može biti već za 45-55 dana nakon nicanja. Berba se obavlja po suhom vremenu i kad nema rose. Važno je špinat što prije dopremiti na prodajno mjesto, hladnjaču ili na preradu. Prosječni prinos svježeg lista špinata kreće se od 10-30 t/ha, što ovisi o načinu uzgoja i ulaganju.

Štetnici i bolesti

Lisne uši i puževi balavnjaci mogu uzrokovati probleme, posebno na sadnicama. Plamenjača se javlja u obliku žutih pjega s pahuljasom plijesni na naličju listova. Najčešći uzrok podbačaja usjeva je rana cvatnja, uzrokovana isušivanjem ili vrućinama.

[1] Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Osijek, 2009. Poljoprivredni fakultet u Osijeku