Cikla je dvogodišnja biljka koja se uzgaja kao jednogodišnja zbog zadebljalog korijena i mladih listova. Vrsta je morske repe koja se selektirala tijekom nekoliko stoljeća radi jestivih korijenova. Isto je porijekla repa koja se koristi za proizvodnju šećera, kao i blitva. Potrebno je napomenuti da sadrži određenu količinu kobalta, koji sudjeluje u stvaranju vitamina B12 koji se inače nalazi samo u namirnicama životinjskog podrijetla, što je vrlo važno za vegetarijance.

U Hrvatskoj je u 2010. godini proizvedeno 5.316 t cikle[1].

Tlo i plodored

Nema posebnih zahtjeva prema klimi, ali više voli topla i svijetla mjesta. Cikla treba otvoreno stanište s plodnim, dobro ocjeditim tlom koje je bilo pognojeno za ptrethodnu kulturu. Trebalo bi imati pH 6,0 - 6,8 pa je u kisela tla potrebno dodati vapno. Sorte koje dozrijevaju u jesen podnose teže uvjete, a sorte s dugačkim korijenjem trebaju dublje tlo.

Cikla se obavezno uzgaja u plodoredu nakon kultura koje su bile obilno gnojene stajskim gnojem. Kao prehodni usjevi najviše joj odgovaraju krumpir, kupus, paprika i mahunarke. Odlično uspijeva u društvu korabe, mrkve, krastavca, salate, luka, kupusnjača i većine mahunarki. Kopar posađen u blizini privući će grabežljivce. Budući da se dobro slaže s mnogim kulturama, te da malo korijenje dozri za 9 – 13 tjedana, cikla je dobra međukultura.

Sjetva

Prvi usjevi siju se pod staklo, od kasne zime do ranog proljeća. Sije se na dubinu 1,2 – 2 cm na udaljenost od 2,5 cm među biljkama i oko 25 cm razmaka između redova. Kasnije se prorjeđuje na udaljenost od 10 cm između biljaka. Može se sijati po tri sjemenke u jednu rupu (razmaka 10 cm), pa prorijediti ostavljajući najjaču biljku kada se pojavi jedan pravi list.

Rani se usjevi mogu sijati u široke, plitke rupe (1,2 – 2 cm) kao grašak. Prorjeđivanje počinje čim biljke nikne i nastavlja se dok biljke rastu. Ako se uzgaja ispod pokrivača ili slične zaštite (postavljene nakon formiranja sadnica) urod se može povećati i do 50%. Zaštita se miče 4 -6 tjedana nakon sjetve. Od sredine proljeća sjeme se može sijati bez zaštite staklom. Cikla koja se uzgaja za kiseljenje treba biti promjera oko 5 cm. Sijanje u redove međusobno udaljene oko 7,5 cm s biljkama na udaljenosti oko 6 cm rezultiat će pravom veličinom.

Za potrošnju i preradu tijekom ljeta cikla se sije u travnju, a za jesensku proizvodnju sredinom lipnja. Sjetva se obavlja pneumatskim sijačicama za šećernu repu na dubinu 2 - 3 cm, s međurednim razmakom od 45 - 50 cm i razmakom unutar reda oko 5 cm.

Njega i gnojidba

Tlo je potrebno pognojiti sporodjelujućim kompleksim gnojivom (30 – 60 g/m2) otprilike 2 do 3 tjedna prije sadnje. Za ciklu dobre kvalitete važno je izbjegavati bilo kakve smetnje u rastu. Ako nastupi suša biljke je potrebno zaliti s 11 l/ m2 svaki drugi tjedan. Ipak, ne smije se previše zalijevati jer će posljedica biti bujni listovi i mali korijeni. Ako se pak zalijevanje zanemari, urod je slab, korijeni postanu drvenasti, a kada padne kiša ili naglo zalijete, rascijepit će se. Plijevite i pažljivo okopavajte da na oštetite korijenje. Malčiranje 5 cm debelim slojem dobro razgrađenog komposta zadržavat će vlagu.

Berba

Cikli treba 60 – 90 dana da dozrije. Uvijek se treba brati prije no što odrveni i postane nejestiva. Cikla za salatu se bere od kasnog proljeća do sredine ljeta, a glavni usjev od sredine ljeta nadalje. Rane je sorte najbolje brati kada su veličine loptice za golf; kada kasniji usjevi dosegnu tu veličinu izvucite svaku drugu biljku i iskoristite, a ostale ostavite još da rastu. Na manjim površinama vađenje se obavlja ručno, a na većim pomoću vadilica. Prinosi korijena su 25 - 40 t/ha. Sorte s dugim korijenom tradicionalno se uzgajaju zbog čuvanja, ali i većina ostalih sorti dobra je za skladištenje. U blagim podnebljima i na dobro ocjeditim tlima, cikla se može ostaviti u tlu preko zime, ali trebat će joj debeli zaštitni sloj piljevine ili sličnog materijala.

Korijen cikle za preradu mora biti ujednačene veličine i promjera 6 - 12 cm. Površina mora biti glatka, korjenovi svježi, zdravi i neoštećeni, unutrašnjost korijena tamnocrvene boje bez vidljivih svjetlijih krugova. Sadržaj suhe tvari u korijenu mora biti viši od 8%.

Štetnici i bolesti

Crna grahova lisna uš stvara guste kolonije na listovima. Žute mrlje na listovima, simptom nedostatka mangana, javljaju se prvo na starijem lišću, a mogu biti problem i na posebno lužnatim tlima. Grube mrlje na površini korijena i vodenaste smeđe mrlje u njegovoj sredini znak su nedostatka bora. Moguće su i izasline na mladicama i stabljikama listova.

Buhači koji prave rupe na supkama i mladim listovima mogu u potpunosti uništiti mladi usjev. Primjenjuju se zemljišni insekticidi.

[1] izvor: www.dzs.hr