Brokula je višegodišnja ili jednogodišnja biljka kod koje se koristi cvat i gornji zadebljani dio stabljike. Korijen je sličan kao kod ostalih kupusnjača, stabljika naraste i do 100 cm, a listovi su na srednje dugim peteljkama sivozelene do  plavičastozelene boje. Na vrhu stabljike formira se zbijena cvat s cvjetnim pupovima zelene, ljubičaste, žute ili bijele boje. Ako se ne ubere pravovremeno, grane se izdužuju, te brokula gubi tehnološku vrijednost. Cvijet, plod i sjeme slično je kao kod ostalih vrsta iz ove porodice.

Tlo

Brokula ima manje zahtjeve u pogledu tla i klime u odnosu na druge kupusnjače. Uzgaja se iz presadnica, a sadi kada biljka ima 4 - 5 dobro razvijenih listova. Tlo treba biti duboko i dobro ocjedito.  Najbolje je slabo kiselo do neutralno tlo (pH 6.0 - 6.5) koje je dobro drenirano jer brokula ne podnosi višak vode. Treba izbjegavati plitka i pjeskovita tla, te staništa izložena vjetru. Sadi se s ružmarinom, majčinom dušicom, kaduljom, crvenim lukom, češnjakom, ciklom i blitvom.

Uzgoj i gnojidba

Sije se tijekom nekoliko tjedana od sredine do kraja proljeća na rijetko u rupe dubine 1 cm međusobno udaljene 30 cm. Prorjeđuje se na udaljenost od 15 cm prije nego što će se presaditi na konačnu udaljenost.  Može se posijati i 2 – 3 sjemenke u rupu pa u prorjeđivanju ostaviti samo najjaču biljku. Konačna udaljenost među biljkama trebala bi biti 65 – 75 cm u svim smjerovima.

Optimalna temperatura za rast i razvoj je od 14-19˚C, a da bi formirala cvat brokula mora proći i razdoblje temperatura nižih od 10˚C, u suprotnom će biljka formirati jaku lisnu masu i sitnije cvatove. Kao i ostale kupusnjače brokula ima plitak korijen te je potrebno osigurati dostupnu i redovitu gnojidbu tijekom godine. Brokula ima prilično težak vrh pa se preporuča nagrnuti zemlju oko stabljike do visine 7 – 13 cm. Nakon što se ubere središnja glavica potrebna je prihrana tekućim ili granularnim gnojivom (15g/m2) da bi se potaklao razvoj postrnih izboja.

Tablica A4[1]. Iznošenje i preporučena količina gnojiva za očekivani prinos od 25 t na otvorenom polju

Berba i prinosi

Bere se kad dostigne određenu veličinu glavice, ali obavezno prije otvaranja cvjetova. Vršni cvatovi mogu biti promjera od 8-20 cm i mase 150-650 g. Nožem se reže cvat i dio vršne stabljike u dužini 15-20 cm. Redovna je berba vrlo važna jer potiče razvoj postrnih korijena i osigurava 6 – 8 tjedana ubiranja. Nakon skidanja vršnih pupova potrebno je 15-20 dana da bi se razvili i bočni cvatovi, koji su manjeg promjera i manje mase. Nikada ne treba potpuno ogoljeti biljku ili joj dozvoliti da procvjeta jer se time sprječava razvoj postrnih izboja, a postojeći vrhovi postaju drvenasti i nejestivi. Za upotrebu u svježem stanju uglavnom se koriste vršni (primarni) cvatovi, dok postrani služe za preradu i konzerviranje. Prinosi ovise o mnogo čimbenika, pa tako varira od 5-35 t/ha.

Štetnici i bolesti

Kupusni buhači, golubovi i brašnjave uši čest su problem. Potrebno je redovito pregledavati zbog gusjenica

[1] Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Osijek, 2009., Poljoprivredni fakultet u Osijeku