Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice krstašica koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Kod nas je poznat i kao zelje. Potječe iz Sredozemlja, odnosno iz Mediteranskog gen centra. Po površinama i proizvodnji u svijetu je na četvrtom mjestu, iza rajčice, luka i lubenice. Međutim, statistika u ovu skupinu ubraja još i kelj, kineski kupus, raštiku i kelj pupčar. Prosječni prinos u svijetu je 24 t/ha. U Hrvatskoj je po površinama na visokom mjestu s oko 10.000 ha, ali sa slabim prinosom od tek 16 t/ha. U kontinentalnom dijelu uzgaja se za jesensku berbu i preradu, a u primorskom dijelu se uzgaja u proljeće.

U 2010. godini u Hrvatskoj je proizvedeno 36.597 t kupusa[1]

Uvjeti uzgoja

Najbolje uspijeva u prohladnom i vlažnom podneblju. Optimalna temperatura za rast je 15-18˚C i na toj temperaturi sjeme klija i niče za 3-4 dana. Prema svjetlosti ima umjerene zahtjeve, ali ne podnosi jako zasjenjivanje, naročito u fazi presađivanja te savijanja listova i porasta glavice. S obzirom na klimatske uvjete kupus se kod nas obavezno navodnjava.

Tlo i plodored

Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima slabo kisele do neutralne reakcije (pH 6.0-7.0). Za ranu proizvodnju najviše mu odgovaraju laka, topla, pjeskovita tla, a za kasnu teža i plodnija tla koja bolje drže vlagu. Na jako vlažnim tlima slabo uspijeva, jer se uslijed slabe aeracije tla rast jako usporava, a glavice se ne oblikuju. Na kiselim i teškim tlima može se uzgajati samo uz obavezno dodavanje stajskog gnoja. Osnovna obrada tla vrši se u jesen na dubinu 25-30 cm i ostavlja se prezimti u otvorenim brazdama. Priprema tla za presađivanje ranog kupusa počinje odmah u proljeće i sastoji se od kultivacije, drljanja i valjanja.

Kupus treba obavezno uzgajati u plodoredu jer dosta propada od bolesti i štetnika. Na istu površinu treba bi doći tek nakon 3 godine. Dobri predusjevi za kupus su lucerna, rajčica, krumpir, grašak, ječam, pšenica i dr., a kupus je dobar predusjev za većinu povrćarskih kultura jer ostavlja zemlju nezakorovljenu i rahlu.

Gnojidba

Kupus iz tla iznosi velike količine hraniva i odlikuje se naročito velikim zahtjevima prema dušiku i kaliju. Unošenje dušika jako povećava prinos, ali je pri tome potrebna pripaziti na međusobni odnos N:P:K.  Ako se preobilno gnoji dušikom (P i K u manjku), glavica ostaje rastresita, meka i šuplja. S povećanjem kalijskih gnojiva povećava se čvrstoća glavice, a nedovoljna količina K u odnosu na N izaziva neugodan miris prilikom kuhanja takvog kupusa.

Tablica A3[2]. Iznošenje i preporučena kolikina gnojiva za očekivani prinos od 50 t/ha na otvorenom polju

N	P₂O₅	K₂O	CaO	MgO
Iznošenje prinosom (kg/ha)
225	65	250	230	25
Iznošenje cijelom biljkom tijekom uzgoja (kg/ha)
298	93	335	247	31
Preporučena količina gnojiva (kg/ha)
358	154	436	124	31

Sjetva, sadnja i njega nasada

Svake godine potrebno je koristiti novo polje mrvičaste strukture i ne preteško. Prethodna kultura nikako ne smije biti šećerna ili stična repa, cikla, špinat ini neka zeljasta kultura. Kupus se uzgaja iz presadnica ili direktnom sjetvom. Najbolje je sijati u redove, s razmakom između redova 8-12 cm, a između biljaka u redu oko 3 cm. Ovisno o vlažnosti i kakvoći tla, dubina sjetve je 1-2 cm. Utrošak sjemena je oko 500 sjemenki/m².

Gustoća presađivanja ovisi od sorte, plodnosti i vlažnosti tla. Na manjim obiteljskim gospodarstvima  pri ručnom okopavanju za rane sorte razmak između redova je 40 cm, za srednje rane 50 cm, a za kasne 80 cm. Razmak u redu može biti od 30-80 cm, ovisno o krupnoći sorte. Pri međurednoj obradi traktorskim kultivatorom razmak treba biti od 80-100 cm. Najčešći sklop u uzgoju kupusa na otvorenom je 50.000-65.000 po hektaru, a za berbu u kasnoj jesenskoj proizvodnji preporuča s sklop od 25.000-30.000 po hektaru.

Od njege obvezna su 2-3 okopavanja. Kupus se obavezno  mora navodnjavati 6-10 puta tijekom vegetacije, a naročito u vrijemezavijanja glavice. Prihranjuje se 2-3 puta.

Izbor sorte

Na hrvatskom tržištu prisutno je više zastupnika stranih proizvođača sjemena kupusa (Royal Sluis, Nickerson Zwaan, Bejo Zaden), ali najčešće se siju sljedeće sorte kupusa:

-        Parel F₁

-        Benson F₁

-        Fieldsport F₁

-        Gideon F₁

-        Histona F₁

-        Krautman F₁

Berba i prinos

Kupus se bere tako da se glavice režu iznad prve etaže donjeg lišća. Rani kupus bere se 2-3 puta, a kasni se obavezno mora ubrati prije jakih mrazeva i temperature od -5˚C. Berba je ručna, a na većin gospodastvima može se olakšati posebnim transporterima.

Prinos ranih sorata, odnosno hibrida, je od 30-40 t/ha, srednje ranih oko 60 t/ha, a kasnih više od 80 t/ha. Prinosi kupusa u mediteranskom području više ovise o klimatskim uvjetima. U Vranskom polju i dolini Neretve postignuto je 30 do 50 t/ha.

Norme kvalitete na europskom tržištu

I. Klasa

-       glavice kupusa moraju biti karakteristične za kultivar, ujednačene, s dobro priležećim listovima

-       samo za rane kultivare dopušteno je i nekoliko ovojnih listova

-       dopuštena su manja napuknuća i nagnječenja vanjskih listova

-       najmanja dopuštena veličina je 350 g

-       u jedinici pakiranja razlika među težinom najveće i najmanje glavice ne smije biti veća od težine najmanje glavice

Bolesti i štetnici

Kupusni buhači su mali kukci, dužine oko 2 mm sjajnog tamnog, jednobojnog ili prugastog pokrilja. Odrasli kukci u proljeće izlaze iz tla i počinju se hraniti lišćem kupusnjača praveći okrugle rupice po njemu. Novo potomstvo pojavljuje se tijekom ljeta i pravi štetu na kupusnjačama namijenjenima za jesensku proizvodnju. Najveće štete nanosi presadnicama  i tek presađenim mladim biljkama u polju. Suzbija se insketicidima kada je oko 10% lisne mase izgriženo.

Kupusna muha jedan je od najznačajnijih štetnika kupusnjača. Odrasla muha odlaže jaja na vrat korijena iz kojih se razvijaju ličinke i ubušuju u korijenov vrat. On postupno tamni i truli, mlade biljke propadaju, a starije ne formiraju glavicu ili je ona jako sitna. Kupusna muha kod nas najčešće ima tri generacije i štete uglavnom pravi u travnju, lipnju i kolovozu.Suzbija se primjenom granuliranih zemljišnih insekticida.

Kupusna sovica je leptir čija ženka odlaže jaja na kupusnjačama iz kojih se razvijaju gusjenice smeđe boje dužine do 4 cm koje prave štete. Hrane se lišćem kojeg mogu potpuno obrstiti. Obilje vlage pogoduje razvoju gusjenica pa je napad ječi tijekom kišnih godina, kao i u usjevima koji se navodnjavaju. gusjenice je potrebno suzbijati dok su još male, i kada se u prosjeku nađe jedna gusjenica na dvije biljke.

Kupusni moljac je sitni leptir tamnosivih krila čije se mlade gusjenice ubušuju u listove i izgrizaju parenhim između lisnih žila, dok odrasle gusjenice izgrizaju list, a štetu nanose i glavicama. Njihova prisutnost lako se utvrđuje po izmetu kojeg ostavljaju na lišću. Ako se pronađe više od jedne gusjenice po biljci potrebno je provesti zaštitu insekticidima.

Kupusna sjenica je kukac do 1 cm dugačkog spljošteno ovalnog tijela smeđe - crvene ili zelene boje prošarano crnim šarama. Njene ličinke hrane se sisajući listove zbog čega na njima ostaju bjeličaste pjege unutar kojih se tkivo suši. Kod ječeg napada mogu se osušiti i cijeli listovi. Prva generacija ličinki pojavljuje se tijekom ožujka, a druga tijekom ljeta. Pojavi pogoduje suho i toplo vrijeme. Veće štete nanose mladim biljkama.

Kupusna lisna uš ima tijelo sivozelene boje dužine 1,5 - 2,5 mm. Živi u kolonijama na naličju donjih listova obavijena brašnastom voskastom prevlakom. Tijekom svibnja krilati oblici uši sele se na usjeve kupusnjača gdje formiraju nove kolonije i hrane se sisanjem sokova. Kako razvoj jedne generacije traje desetak dana može se razviti vrlo velik broj. Listovi napadnutih biljaka se deformiraju, požute i osuše se, a kod ranog napada biljke ne formiraju glavice, a često i propadaju. Suzbijanje insekticidom je primjereno ako se pregledom utvrdi više od 100 primjeraka na 25 različitih biljaka s 5 različitih mjesta u usjevu.

---

[1] izvor: www.dzs.hr

[2] Parađiković, N.: Opće i specijalno povrćarstvo, Osijek, 2009., Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Sorte

Crveni

Mladi

Varaždinski