Trešnja je listopadno drvo iz porodice ruža. Danas se svijetu uzgaja oko 1.500 sorti trešanja među kojima je veći broj namijenjen za potrošnju u svježem stanju i prerađevine. Prema klimatski uvjetima kod nas trešnja je bez razloga nepotrebno zapostavljena. Oko 700.000 stabala trešnje s prosječnim urodom od 10 kg po stablu ni kvalitativno (crvljivost i monilija), ni kvantitativno, ni sortno ne zadovoljavaju naše potrebe.
Klima i tlo
Trešnja općenito zahtijeva srednje godišnje temperature između 10 i 17°C, a cvatnja joj počinje kada prosječne dnevne temperature dosegnu 10 do 11°C. Trešnja je i izraziti heliofit - traži mnogo svjetla i topline. Odlično podnosi visoke temperature pa u našem klimatu na njoj noje zabilježen toplinski stres. Što se tiče oborina, trešnja nema velikih zahtjeva i zadovoljava se s malom količinom vlage u tlu jer njezin korijen ima golemu apsorpcijsku moć. Povećana relativna vlaga zraka potiče pojavu bolesti, a povećane oborine izazivaju slabu oplodnju, opadanje i pucanje plodova.
Najbolje joj odgovaraju duboka i rahla tla dobrih fizikalnih, kemijskih i bioloških osobina. Voli tla blago kisele, neutralne ili blago alkalne reakcije. Može se uspješno uzgajati i na lošijim tlima, ali se onda mora posvetiti posebna briga održavanju plodnosti tla i odabiru posebnih podloga.
Sadnja
Za kućne vrtove napogodnije su sorte niskog stabla. Voćke velike krošnje i odgovarajuće visine zahtijevaju razmak od najmanje 10 m. Neke sorte zahtijevaju oprašivače, pa je uvijek potrebno posaditi najmanje dva stabla. Trešnja počinje donositi plodove nakon 6 do 8 godina, a stablo može doživjeti pedesetak i više godina. Gnojenje je uobičajeno, kao i za ostale voćke. Na mladom stablu oblikovati prozračnu krošnju, što smanjuje kasnije potrebe za obilnim obrezivanjem.
Berba
Trešnja i višnja beru se kada su plodovi posve zreli. Ako se plodovi žele iskoristiti svježi ne smiju biti prezreli - moraju biti dostatno čvrsti i moraju se brati s peteljkom. To je obično dva do tri dana prije pune zrelosti. Za kvalitetu plodova važna je veličina, boja i postotak crvljivosti plodova. Plodovi se mogu čuvati u hladnjačama i do 30 dana na temperaturi od 0 do 1°C uz relativnu vlažnost zraka od 85%.
Bolesti i štetnici
Sušenje grana i trulež plodova (monilija) uzrokuje gljivica koja prezimljuje na zaraženim (mumificiranim) plodovima. Oštećenja nastaju odmah u proljeće - pojavljuje se sušenje grančica, palež lišća i cvijeta, a na zaraženim grančicama pojavljuje se smolotoč. Zaražene voćke gube sve više grana, smanjuje se rodnost i opća vegetativna aktivnost, a stablo se na kraju osuši. Osnovna mjera zaštite je sakupljanje i spaljivanje mumificiranih plodova, te plavo prskanje prije početka vegetacije uz ostala prskanja u tijeku vegetacije.
Pjegavost lista ključna je bolest kod nas. Gljivica koja uzrokuje tu bolest napada i oštećuje lišće i plod. Krajem svibnja na njima se pojavljuju karakteristične pjege, a kasnije lišće otpada. Najvažnija mjera je jesenska obrada tla, čime se zatrpava zaraženo lišće i smanjuje mogućnost zaraze u proljeće. Prvo prskanje izvodi se kada se počne razvijati list, sljedeće u razmaku od osam do deset dana, a posljednje neposredno prije berbe.
Trešnjina muha je najopasniji štetočina jer uzrokuje crvljivost plodova. Prije uporabe zaraženih plodova treba ih namočiti u vodi, jer crvi izađu iz plodova i ostanu na dnu posude. U jesen tlo se obavezno mora prekopati da bi se uništile ličinke koje su u tlu. Suzbijanje se može obaviti i postavljanjem ljepljivih traka ili žutih mreža, te otrovnih mamaca. Za vrijeme vegetacije treba prskati najpogodnijim insekticidima. U plantažnim nasadima potrebno je obaviti i potpunu zaštitu od pjegavosti lista. Između trećeg i četvrtog prskanja treba izvesti još jedno, a ako se bolest pojavi na nezaštićenom lišću treba primjeniti jedan od sistemičnih fungicida. Nakon berbe treba izvesti još jedno prskanje fungicidima.
Sva prava zadržana 2010. Internaut d.o.o.
Izrada i održavanje: